(Dave Cooper: Suckle, the Status of Basil; Fantagraphic Books, 1996.)
Je li SUCKLE o seksu? "Au contraire!", uzviknuo bi Delboy mislići da govori "Of course". A je li SUCKLE seksi zato što govori o seksu? "Bien sur, mon ami!", svakako bi ispalio Delboy, i opet mimo mete.
Jer ono što SUCKLE čini seksi knjigom jest sve samo ne seks u njoj prikazan. Format je baš slatkički i dobro leži u ruci, papir je puteno žućkast, a crtež tako mekan i obao, tako sladostrasno iscrtkan, s tako sočnim crninama da ga nikad ne bih puštao iz ruku kad bi i sam sadržaj bio prijazan, topao ili umiljat poput crteža samoga.
No, nije. Uh, itekako nije. SUCKLE (prijevod bi bio nešto između "dojenčeta" i "odojka") jest priča o seksu, o ulasku nevinašceta (Basil se na početku knjige rađa iz, recimo, jajeta) u svijet odraslih, u svijet pokvaren i bolestan, izopačen, samoživ i truo. Knjiga obiluje stvarnim i simboličkim prikazima vagina koje su crtane na pola puta između ružinih ratica i žive rane, kao što je i svaki prizor seksualnih želja i aktivnosti stvarnostan u svojoj smjesi privlačnosti i odvratnosti, znoja, sluzi, boli i crva. Znate kako je Ninoslav Kunc znao crtati seksualne prizore u doba Novoga Kvadrata? Ono je bio čisti rajc prema Cooperovim prizorima neizbježne privlačnosti izopačene nelagode.
Cooper je izvrsatn vizualni pripovjedač i do savršenstva mu nedostaje još samo ... jasnija metafora. Jer, kad u SUCKLEU već barata simbolikom, onda bi i likovi trebali biti malo jasniji u svome značenju. Ovako nas njihova ljudska kolebljivost trza iz prosedea bajke, neke je prizore teško uklopiti, neka se zbivanja kose s onime što nam se čini da je Cooperova težnja. Tako da o smislu možemo samo zaključivati i tješiti se da smo valjda pogriješili. No, valjda je i bolje tako: da je SUCKLE priča jasno ispričana, ljudskome rodu ne bi preostalo ništa do li da umre od razotkrivene si sramote ...
(mcn)
Post je objavljen 02.02.2006. u 22:53 sati.