U nedjelju, koja je daleko iza nas, sjedila sam doma i umirala od dosade. Meni su sve nedjelje tako otužne. Jedino što me spašava je nedjeljna kava s Dujmom, Tinotom i Draganom. Već 2 godine, mi se tradicionalno nalazimo u nedjelju popodne u Timesu. To sad nije bitno... Htjela sam reć da sam ovu nedjelju doživjela potpuno drugačije. Moj frend iz osnovne, Mance (Young-G) me zvao da odemo kod Edisa (Master) da se sprdamo i snimamo neke pjesme. Edisa poznajem iz Tortuge i pričao mi je nešto da on piše tekstove tj. rap... Jedno vrijeme se vrtila neka njegova stvar u Tortugi. (naravno da ja nisam znala da je to njegova pjesma dok mi on to nije rekao) I tako sam ja došla kod njega u namjeri da radim nešto novo, nešto divlje u nedjelju... A drek...došla sam jer mi je doma bio kljuc! Ali mogu reć da sam se "lijepo" iznenadila kad su mi naredili da pjevam... U početku nisam htjela jer mi je bilo neugodno, ali kasnije sam se tako oživila da su mi čupali mikrofon iz ruku. To je kao kad mala djeca dođu prvi put kod nepoznatih ljudi u goste i onda su šatro sramežljivi, a za sat vemena roditelji mu obećaju živog pokemona samo da siđe sa ormara i da prestane nazivat domaćina ciganom. Snimili smo 2 stvari i jedva čekam da si to spržim i da se hvalim....sestri...i mami...