Kada netko odlazi,to je sigurno nešto najteže.Teška misao na sljedeci susret koji nismo sigurni dali ce se ikada dogoditi.Ostaje mi samo sjecanje na zajednicko setanje gradom,prazno pricanje i neke dogadaje koje samo nas dvoje dijelimo.Što mi ostaje?Samo uspomene,neke crno-bijele slike ili glupa recenica na kraju:"Pogledaj u zvijezde,ja sam tamo."Sada mi je zao što ti nisam rekao da te sve te zvijezde nemogu zamijeniti te da mi pogled na njih niti malo ne pomaze.Tvoj sjaj je bio puno veci od svih njih skupa.
Katkad i pogledam gore i nadam se da si doista tamo...
Post je objavljen 02.02.2006. u 22:20 sati.