Marketing
Kriv, a neznam zašto???
Događa mi se da sam malo u dilemi da se osjećam krivim iako mi svi kažu a i sam mislim da nisam kriv. I sad bi ja to htio ispraviti samo da meni bude mirna duša, ali nije to taako jednostavno kao prvo moram priznati da se bojim a kao drugo možda to ipak nebi trebao napraviti. I sad neznam što bi? Tako da sam malo izgubljen ali dobro je bar sam sretan.
Sad malo drugi dio jeste li se kad osjećali ako da u jednom dijelu dana pripadate svugdje u svaku skupinu ljudi koju sretnete, a pak nedugo nakon toga vam se dogodi da se osjećate izolirano. Neki bi rekli kriza identiteta, možda i je ali nismo li premladi za to. Ja mislim da čovjek treba znati biti sam ali bit sam ne znači isključiti se od svih uvijek netko mora biti uz tebe. Zna mi se dogoditi da i tu tamo odlutam i pokušam zamisliti savršen svijet ali je ga nemogu ni zamisliti, jeli to možda zbog mog stava čemu zamišljati nešto što ne postoji ili ja to jednostavno ne mogu neznam. Ali opet hvatam, se u trenutcima kad jesam ja s drugim ljudima ali oni su samo mrlje u mojoj slici koje nemaju nikakvog značaja i onda ja osjetim da sam sam da nema nikoga. Ali sad je drugačije sad imam osobe na koje se mogu osloniti i kojima mogu reći puno toga(Shmuey, Moko; s njima provodim najviše vremena). Zašto misliti da sam sam kad nisam, ali zašto to meni neće doći do glave zašto ja uvijek moram proći kroz duži i teži put da shavtim neke stavri. Jeli to moj izbor ili je takva moja sudbina? Glupo mi je sebe hvatati u nekim situacijama za koje sam mislim da nemaju veze s stvarnošću. Ali valjda zato postojimo da se mučimo ili da svoj put od mučenajk učinimo nekim putem malo lakšim i ugodnijem za sebe same. Zašto se mučiti, ako nemoramo, možda i moramo, ali zašto si to još otežavati zašto sami sebi stavramo prepreke koje nepostoje nego mi od njih napravimo ne slona nego cijeli kontinet, ZAŠTO?
Evo ovo je bilo za Moko nek si malo misli
A ti Shmuey pazi kaj radiš
Štef
Post je objavljen 02.02.2006. u 21:09 sati.