Stari Rimljani čiji su civilizacija i jezik utkani u temelje civilizacije današnjeg svijeta, posebno Europe i Sredozemlja, počimali su svako svoje djelo riječima: NEKA BUDE DOBRO, BLAGOSLOVLJENO, SRETNO I ČESTITO ( QUOD BONUM, FAUSTUM, FELIX, FORTUNATUMQUE SIT), pa eto, po tom uzoru činim i ja kao član Udruge za promicanje kulture "ARS LONGA – VITA BREVIS" to jest UMJETNOST JE DUGOVJEKA – ŽIVOT JE KRATAK.
Ne budu li kultura i umjetnost (kao nuspojava kulture uopće), kompasi naše životne plovidbe, brodovi koji se zovu Lijepa Naša Hrvatska, Mikanovci, Šokadija, Slavonija, potopit će se sigurno, a mi, putnici na tim brodovima, podavit ćemo se u moru kiča i kriminala.
Umjetnost, posebno narodna, nije ništa drugo nego odraz prirode koja se preko mozga, pomoću ruku i Riječi odražava na papir, platno, žbuku, kamen, drvo, broncu.
Sačuvati te "proizvode" uma, njegovati ih, znači sačuvati korijene naroda, a time i sam narod, jer: "onaj narod, etnos, čovjek, koji danas ne bude pripravan i ne stvara uvjete za kulturni, gospodarski, politički i svaki drugi napredak – sam je sebi presudio." (F.Supilo)
Naša, seoska nastojanja u čuvanju narodne kulture i uopće baštine svode se, u pravilu na diletantske (amaterske) djelatnosti, što je za svaku pohvalu, ali nažalost, u većini slučajeva te se aktivnosti svode (barem na kraju priredbi) na "tikvizam i čuturizam" (jelo i piće) kako je
znao reći pokojni veliki hrvatski i slavonsko-šokački slikar, Privlačanin Ivan Domac. U većini slučajeva te aktivnosti su, uglavnom glazbeno-folklorne, zahtjevaju puno priprema, ali kao kruna ogromnih napora traju veoma kratko: dan, dva, na nekim "Jesenima", "Prelima", "Sijelima" itd. Pa čak i ti ogromni napori se ne cijene, da ne govorim da se ne financiraju dovoljno ni iz lokalnih, ni županijskih, a pogotovo republičkih kasa i fondova.
Ispričat ću vam zgodu koja se dogodila na mikanovačkoj priredbi "Mladost i ljepota Slavonije". Jedan od "donatora" te priredbe (novopečeni privincijski tajkunčić-skorojević) požurivao je (diskretno) organizatore priredbe, da skrate program, to jest prezentaciju narodnih nošnji i znanja o njima, kako bi se mogao duže "družiti" , uz bogatu trpezu, dakako, koja se obvezatno organizira poslije priredbe.
Taj je skorojević (koji vjerojatno nema ni dde, ni dide na grobljima Slavonije), ako ništa drugo, bio je iskren. No, bojim se da je većina nazočnih (pogotovo "donatora", koji besplatno dobiju ulaznice i zauzimaju pola dvorane, a besplatno i onu bogatu trpezu na toj priredbi) sličnog mišljanja, no iz pristojnosti – šute.
Organizatori priredbe, članovi KUD-a "Šokadija", istinski zaljubljenici u Šokadiju i njenu glazbenu baštinu i narodne nošnje, znaju za takav pristup i "pomaganje" priredbe. Ali što imaju od toga, da su im te stvari jasne? Da pošalju sve te tamo gdje naš narod najčešće šalje?. Što onda? Dogodine nema priredbe, jer nema i ono malo novaca što "donatori" daju.
I tako, eto moramo "gutati žabe" da spasimo "ostatke ostataka" naše, šokačke , slavonske kulture.
Zanemarivanje, omalovažavanje naše kulturne i ine etno baštine ima već tragične posljedice. Mogao bih nabrojati puno primjera, ali dosta je i ovaj:
Od dolaska Hrvata na ove prostore naša se Slavonija prostirala od utoka Save u Dunav, pa sve do Gvozda, odnosno Petrove Gore, uključujući Zagreb, međurječe Save i Drave, pa čak i prekosavske, bosanske i mačvanske prostore.
Malo, pomalo, iz razno raznih razloga, taj se prostor i naziv prostora sužavao i sveo na prostor između Ilove, Save, Drave i Dunava. (Krleža je ostatke ostataka nekada velike i moćne kraljevine Slavonije nazvao "Hrvatskom Mezopotamijom")
Od odlaska Turaka veliki dio te, ljudima puste zemlje od utoka Drine u Savu, pa sve do Drave i Ilove, a posebno Vinkovački, Županjski, Brodski , Đakovački, Baranjski, Srijemski, Bački Kraj , nazvan je ŠOKADIJA, jer je novopridošlo hrvatsko, katoličko, šokačko stanovništvo iz Bosne, pošokčilo malobrojno, preostalo stanovništvo koje je imalo naziv "SLOVINCI".
Naziv ŠOKADIJA bio je upisan na zemljovidnim kartama u doba slavne Granice, pa na austro-ugarskim zemljovidima, pa na zemljovidima Kraljevine Jugoslavije, pa na zemljovidima socijalističko-komunističke Jugoslavije, da bi , eto nestao sa zemljovida naše slobodne, neovisne i slavne države Hrvatske, to jest Lijepe Naše.
Eto, vidite kako zli ljudi i neznalice mogu izbrisati ime neke slavne regije, ili podregije, a kako neće uništiti i materijalne dokaze narodne kulture, kao što su nošnje, vezovi, alatke, arhitektura, pjesme, običaji, slike, fotografije itd. itd. koje je stvorio šokački narod, to jest šokački umjetnici.
A njih je ovdje bilo tako puno, da je i Matija Antun Reljković uočio i zapisao, da su njegovi Šokci "svi odreda umjetnici i pjesnici, jer sva svoja djela u pjesmama pjevaju i u uspomenama drže".
Udruga ARS LONGA – VITA BREVIS, kao promicatelj kulture ukazivat će na sve oblike uništavanja i zanemarivanja etno baštine, a sve u želji čuvanja i njegovanja mikanovačkog, šokačkog, narodnog blaga.
Post je objavljen 02.02.2006. u 20:15 sati.