Raspravljamo na poslu o krmači, šta radi i na kako će sve završiti. E ako idu na novu ekipu, neće ih naći da se ubiju, kad pomnožimo koliko nas 25 pozna ljudi iz branše, pošto se ljudi ipak raspitaju o firmi, nema šanse nakon ovih sranja da im netko dodje osim pripravnika sa burze. Negdje su upoznali nekog tipa, stranac, pa kombiniraju da njega dovedu. Kao, imali bi jednog kojeg bi dobro platili i tako se snašli. E da im taj netko hoće dignuti onako poštenu lovu. Osim tog, krmača je tako oblatila nas par, da stvarno je jedino rješenje da ju netko sačeka i mlatne letvom preko face. To bi bilo najbolje rješenje. Uslugu bi joj napravili jer se više ne bi sramotila.
Od živaca sam jutros bila budna već u 4 sata. Namrcvarila sam se do pol 8, oči su mi ko od stakla.
Šta god sam pojela, kao da i nisam. U dućanu sam nabavila neke kalorične namirnice, da se oporavim .
Nego da nastavim sa batinama.
Dva puta sam udarila, potpuno svjesna što činim. Malo mi je bio pao mrak na oči, reklo bi se da je bilo u afektu, ali baš i nije. Koristilo je.
Prvi put-živjela sam s dečkom, studirali smo i ide on samo do faksa po nekakav potpis.
I nema ga. Popodne-nema ga. Večer, pada noć, uhvatila me frka. Osim tog, niko ga nije vidio. Ne paničarim, ali sam zabrinuta. Nije to njegov stil, nešto mu se desilo. U neko doba idem leći, ali ne mogu spavati, sva sam već van sebe. Sitni su sati, ma kakvi. Kad negdje već pred zoru, netko lupa nogom po vratima-ne zvoni i ne kuca. Naravno, gospodin pijan i drogiran. U toj sekundi mi je tako poletila ruka, tako sam ga zviznula po glavi, ali ništa se nije bunio. I od tada nikad se više nije nešto tako desilo. Nikad! Postavile su se granice i gotovo.
Drugi put kad me jedan južnjak maltretirao psihički pol godine. Od tog trenutka su se isto malo postavile granice. Još mi je bilo žao da nisam to prije napravila.
Ipak je to jedan dobar šok za terorista-moraš biti ludji od njih, a i malo "radi guza", nema više zajebancije.
Straha mora biti.
Imam frendicu pametnu, dobru i zgodnu curu, stvarno kvalitetan čovjek, ali odgojena da su muškarci nešto posebno(to se slažem) ,u stvari da im treba ići niz dlaku stalno i povladjivati im.
I tako ona nadje tipa jako finog iz fine kuće, Facu! Ali, tip je u 4 zida ipak nešto drugo-idealan nikako. Stalno komentira njen izgled, potcjenjuje ju, vredja itd, itd.....
Nademo se na kavi, priča ona meni već po 50-i put šta taj radi. Ali, zaključak joj je: pa on mene ne bi nikad udario, samo me maltretira! Uh, kud ćeš više! Velim joj: Gle, znaš gdje je problem-u tome što si to dozvoliš. Meni je svejedno jel on tebe tuče ili te maltretira. Izvoli si to rješiti, neću više slušati pizdarije. Osim tog, sori, on je pametniji od tebe ako se tako ponaša. Još naidje jedan naš frend, pa joj kaže: Ajde, nek Suzy ili meni se usudi reći to što tebi kaže. Ajde, nek bude frajer, pa da ga vidimo.
Njoj oči pune suza, mislim si ja-rješit će ona to. Nije do danas, maltretira ju. Još jednom mi je pokušala nešto ispričati, pa sam joj rekla: Jeli znaš koji ti je problem? Neurotično je imati non stop isti problem, a ne rješiti ga. Ako ti se to svidja, onda ste se fino našli.
Klimnula je glavom, bilo joj je jasno, bar je svjesnija svoje neuroze.
A sad recept jer biti će još hladnog vremena. Od ovoga se deblja.
Kartofl zupe iliti juha od krumpira (fina)
-2-3 krumpira ( ne mlada)
-1 veća mrkva
-pola crvenog luka
-komad zelene paprike
-biber u zrnu i sol
-skuhati u malo vode, oko 45 min do sat vremena
-izmiksati
-u drugi lonac staviti malo ulja, sjeckanu šunku ili špek, sitno kosani češnjak i žlicu brašna
-mješati i čim počne žutiti brašno dodati izmiksani krumpir, mješati i još dodati tople vode
-pustiti da prokuha i na kraju posuti sa vlascem ili peršinom
Post je objavljen 02.02.2006. u 18:53 sati.