Čitajući postove zadnjih nekoliko dana u velikoj većini nih piše se o ljubavi i seksuaulnost, razlici između cura i dečki, kako prići i koji je najbolji ulet. Stvarno, osjeća se blizina proljeća i hormoni se bude...
Stekla sam dojam da svi na neki način žele ljubav i privlačnost koju osjetimo prema nekoj osobi strpati u okvire, jednostavno kao da postoje neka pravila po kojima bi trebalo raditi kako bi veza bila uspješna. Uglavnom sve je to prožeto zafrkancijom, ali iz napisanih slova vrišti želja za ljubavlju, želja da imamo nekog kome možemo povjeriti najskrivenije misli, tajne i nekog s kim zajedno možemo učiniti najljepše, najnježnije, a bome i najpreverznije stvari...
Opet prisutna je tu i mržnja i omalovažavanje prema onoj drugoj strani...Vječita borba i dokazivanje stvari. Tko je više toga pridonio uspjehu neke veze, tko je popustio, a tko ustrajao u svojoj tvrdoglavosti...Možda bi puno više veza uspjelo samo da se malo popriča. Ne da se zašuti i ode, nego da se stvari rasčiste. Najlakše se duriti, jer tada prema van osoba ispadne tvrda, ponosna, drži do svog stava. Zar nije veća hrabrost priznati grešku ako smo je počinili?
Ne postoji formula po kojoj možemo izračunati što će se kome dopasti. Svatko od nas opičen je na svoju stranu i u biti ne možemo biti sigurni da netko tko na prvi dojam (tu mislim na izgled) uopće nije naš tip na koncu ispadne super. Ima puno parova koje kad ih vidite zasebno uopće ni u snu ne bi spojili, a opet između njih postoji ono nešto, ona nit poveznica koja ih spaja da budu sretni i zadovoljni.
Nemojte biti grubi i tvrdi u svojim odlukama i postupcima. Pokušajte pričati, razgovarati i otkriti što vas to muči i vjerujem da ćete naći odgovor.
Post je objavljen 02.02.2006. u 19:34 sati.