U ranu zoru kapljica rose zablista na sjajnom listu. Neki je leptir u letu ugleda i prošapta: "Kapljice, kako bi ti lijepa bila na mom plavom plaštu. Bila bi poput predivnoga bisera. Letjeli bismo zajedno peko polja, rijeka i naselja".
Pletući svoju mrežu, iz lišća proviri veliki pauk te ugledavši kapljicu reče: "Svi bi ti se divili kad bi svojim bisernim sjajem ukrasila moju srebrnu mrežu. Ptice i insekti zadivljeno bi ponavljali: - Kakve li ljepote! -"
U tom se trenutku i mrav uspne na deblo drveta te zamoli kapljicu da pođe s njim i rasvijetli mu dom!
Kapljica zbunjeno pogleda oko sebe i na zemlji opazi maleni, povijeni, skoro usahli cvijet. Učini joj se da ga čuje kako žalostan ponavlja: "Žedan sam...žedan sam..."
Ne oklijevajući, kapljica se skotrlja niz grančicu i pade na laticu uveloga cvijeta i on odmah oživje.
Kapljica rose za život.