Da bih rekao sto zelim dosta je jedna rijec.
ali tu su i ostale da bi nastanile tisinu.
Da bih rekao sto zelim dosta je jedna ruza.
jedan plamen za moje vlazne prste.
Nedostaju mi ruke, nedostaje mi zito i zubi
da bih te primio i da bih te zaboravio.
Vjetar podize iz pjeska moje ime
i ono kaplje na mene poput zedne kise.
Postoje dani u kojima je sve zapisano.
postoje godine i prazno lisce jeseni.
O tebi znam samo da si bila,samo da zivis,
i pamtim samo ono cega se ti ne sjecas.
Naga, ti se stidis svoje sanjive njeznosti
kao stablo koje vjetar pokriva liscem.
Daleko je djetinstvo koje zaboravljam
ti ostavljas svoj zivot kao da ti ne pripada.
I sada snjezi po njemu gusta kisa i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.
Da bih rekao sto mi nedostaje, izmisljam rijeci
kao sto su; nekad, i zauvijek, i nikad vise.
Zvonimir Golub
Post je objavljen 04.02.2006. u 23:32 sati.