Mladi su veseli, bučni, nametljivi. Imaju veliku potrebu biti viđeni, uočeni, važni. Oni se tek dokazuju i sebi i svojoj okolini.
Svjesni su svoje okoline, odraslih ljudi koji ih «guše». Mi smo za njih nazadni, glupi, nesavršeni, dosadni, mi smo im smetnja, ali nas trebaju.
Mladi pred sobom imaju cijeli svijet i kane ga prilagoditi sebi, nametnuti mu svoje načine. To je njihov način, način na koji odrastaju i sazrijevaju. Naravno, da kako godine prolaze i oni uviđaju da se moraju prilagoditi svijetu i da stvari nisu baš onakve kakve su im se ranije činile. Život ih oblikuje i oni će jednog dana postati odrasli i kao i večina odraslih, zaboraviti kakvi su bili kao teenageri.
I tako su mladi otkrili Blog! I na blogu se ponašaju isto onako kako se ponašaju u RL. Bučni su, žele na sebe skrenuti pažnju, a na blogu to mogu ostvariti jedino ostavljanjem komentara. Možda i ne znaju što je to blog. Oni žele biti «in». Oni žele biti «cool». Njih nije briga o čemu piše bloger na čijem su blogu ostavili svoj pozdravni komentar. Oni žele biti uočeni.
Meni ne smetaju njihovi komentari, njihove upadice, njihov način (pod uvjetom da ne sadrži vrijeđanje) i niti jedan takav komentar nisam obrisala, niti neću. Ponekad odem pogledati njihove blogove, ponekad im i ostavim komentar.
I zašto sad uvoditi zabrane/ograničenja u načinu pisanja i ostavljanja komentara. Bilo bi više koristi da se na naslovnici objave pravila ponašanja na blogu, upute s objašnjenjima da blog nije isti kao chat ili forum. Naputci o načinu pisanja bloga, o načinima komunikacije. Možda oni niti neznaju što je spamanje. Treba ih naučiti. Sigurna sam da bi to bilo prirodnije i ljepše nego uvođenje zabrana.
Zabrane!
Kakav uzor pokazujemo mladima uvođenjem zabrana i ograničenja?
I na kraju, mogućnost prijavljivanja spamera može se i zloupotrijebiti!
Post je objavljen 02.02.2006. u 12:28 sati.