Ja volim živjeti.
Ponekad kad sam umorna od svega…o tome ne mislim. Jer znam I to će proć ko I sve… treba se samo obnoviti na svoj način.. U dubini ja volim živjeti.,ali samo sada o tome nemogu misliti
To je jednostavno tako.
Tijelo I duh često traže odmor,,iako se baš I nemožemo uvijek sjetiti što nas je to umorilo
Neke stvari jednostavno tako prihvatimo,kao nešto što bude… Ujutro kad se počinjem buditi ali se nemogu probuditi...Pa što,, noge me svejedno odnesu,
Idem..pa već će me nešto otrijezniti,, U čitavoj toj životnoj priči ja nisam važna, niti moji nesavršeni dani,ni neodspavane oči… Važna sam tek kao prenosioc procesa, informacija I osjećaja….
I znam da zato moram ići. moram ići svaki dan..
Sve to što nam se događa samo prolazi kroz nas,to nismo 'mi',
naša realnost stvorena je samo u našoj glavi
jer mi smo u kretanju čitavo vrijeme… mi se ne zaustavljamo.samo zastanemo da odmorimo,pa krenemo opet dalje…
Taj proces čini nešto
Mi sami kao pojave ovdje Važni smo..kao posrednici. Tu sam zbog nekog,da bi prenijela nešto…a ti tamo takav si jer to meni treba,povezani smo u klupko
Ti meni trebaš,koliko i ja tebi
To nije sebično..to je jednostavno tako,uzajamno trebanje,jer takvi smo stvoreni
Naši životi su važni,naši procesi,naše energije…..
Nikako posao koji radimo ni vlastita postignuća,materijalna,ili psihološka….. Samo duhovna.
Ono što bi ostalo lebditi negdje nad nama da tebe sad recimo nestane… A ostalo bi nešto.i promijenilo bi se nešto
Ovako kao spodoba..kao fizičko postignuće koje bi ti ostavio za sobom,ništa nije važno.
Ako iskreno I duhovno živiš svoj život…lako je to razumijeti
Nema tu logike ni teorije,to je ono što se osjeti ako si povezan s ljudima. A jesi
I krivi smo samo mi sami za sve svoje bolesti… Pa kažemo,jadna žena,pogledaj je ni kriva ni dužna ima tu bolest I šta će….. A nije tako. Ta bolest je nekako došla.Nešto je morala napraviti krivo. ..sve ima svoj uzrok,pa je to njegova posljedica.
Da je drugačije…te bolesti onda nebi ni bilo
Ako nije fizičkim znacima,onda onim težim I moćnijim… lošom psihom,ili duhovnošću
Sve što nam je krivo radimo si mi sami
Lošim postupkom prema sebi
Prepuštamo se bolestima, ne poslušamo se, kad dođe znak lošeg ne rješavamo ga… odgađamo I neda nam se, kao da I ne vidimo.. prepuštamo se, neda nam se pobrinuti, neda nam se voljeti sebe…..
Kako ćemo onda voljeti druge?
Post je objavljen 02.02.2006. u 10:55 sati.