Kao prvo, hvala svima vama koji ste mi pisali komentare na moj "slučaj Ona", bilo je stvarno helpful i kad sam sve to vidjela jutros nakon što sam došla na posao i otvorila blog, bilo mi je i toplo oko srca i lakše od spoznaje da ima još sličnih slučajeva... :-)))
Jučer sam uspjela prestati misliti na sve to tek navečer kad sam s kolegicom s faksa u jednom (muškom) učeničkom domu vodila radionicu o tremi. Ne samo da smo uspjele zadržati pažnju dvadesetorice srednjoškolaca punih sat i pol, a da se nismo morale postaviti kao neke stroge profesorice, već smo se snašle u svakoj situaciji u kojoj smo morale nešto promijeniti ili prepraviti u radionici onako usput - sve je funkcioniralo savršeno. Naposljetku smo zaista imale filing da smo dečkima uspjele prenijeti neke korisne stvari i da je radionica bila uspješna, a i njihovi komentari koje su nam pisali su bili jako pozitivni. Kod navođenja što im se svidjelo, najviše je bilo komentara tipa "šarmantne mlade djevojke koje su nam predavale", "dobre voditeljice" i sl., što nam je, kad smo kasnije gledale te komentare, bilo totalno simpatično:-)
Enivej, tih sat i pol nisam mislila ni na što ružni ili tužno, no naravno da bi me kasnije opet uhvatila bedara (meni je to tako; ako mi se nešto loše dogodi u nekom danu, to mi doslovce obilježi cijeli dan i ne mogu se toga tek tako otresti) - tu pak nastupaju moji iz doma... Naime, Lik je bio u sobi kad sam došla, kao i Zmija i Kapljica, i moja pretpostavka da je sada svoj interes (ako se to tako može nazvati) prebacio na Kapljicu. Naime, dečko je, jadan, otišao iz svoje sobe a da nije uzeo ključ, cimeri su mu otišli van i zaključali njihovu sobu, i on jadan nije imao gdje spavati... ccc... Ne bi bilo ništa čudno to što ostaje spavati kod nas jer je spavao i prije, ali prije bismo uvijek u sobi bile samo Zmija i ja, pa bi jedan krevet bio slobodan. Sada, morao je spavati s nekom od nas u krevetu. Pošto zaista ne bi bilo u redu da krevet dijeli sa mnom (ipak, Joe bi poludio, a shvaćam i zašto, i ja bih da čujem da je on spavao - pa makar i samo SPAVAO - s nekom curom s kojom ionako provodi previše vremena u istom krevetu. Posebno ako je taj krevet tako mali kao što su naši u domu), nekako je spontano ispalo da će spavati s Kapljicom.
I nakon silne zezancije na taj račun (posebno na njenu crvenu kratku spavaćicu... hehe...) i brojnih kajli vezanih uz mogućnost njihovog pucanja, otišli smo na spavanje...
I bili su mi tako slatki onako jedno kraj drugog... ;-)
Čini mi se da Kapljica, iako i dalje tvrdi da joj on nije nimalo napet, počinje popuštati svoje brane...
Dakle, NEĆU razmišljati o Njoj!!!
Post je objavljen 02.02.2006. u 09:39 sati.