Dakle, maturantica sam. I već je vrijeme da se oprostim od zablude ''redovitog učenja'' i ostalih štreberskih ''spika'', koje su za mene uvijek negdje u budućnosti. Krajnje je vrijeme da naučim da:
-neću naučiti svaku lekciju iz povijesti naučiti kući baš taj dan kad smo je učili(''šta mi je to, petnaest minuta'', ili barem nabrzinu pročitati
-neću vježbati matematiku, osim ako SUTRA nije kontrolni, a možda ni tad
-isto vrijedi za fiziku
-da će mi filozofija postati dosadna kad je MORAM učiti, a inače bih ljeti na vrelom suncu čitala knjigu iz fil. (naglasak na vrelom suncu, mogućnost da mi je udarilo u glavu)
-neću ustati ujutro u 6 i učiti (ili neću čuti sat, ili ću ga u onom čudnom stanju između jave i sna ugasiti, probuditi se jako kasno i ne sjećati se uopće zvuka alarma(chopin na mojoj nokiji:))
-isto će se dogoditi i ako navijem par podsjetnika s nešto manje ugodnom, piskutavom melodijom
-da će se ''još samo pet minuta'' protegnuti na sat vremena (u najboljem slučaju)
-a petnaest minuta ''samo da sklopim oči'' u jedanaest navečer moglo bi potrajati do osam ujutro (granica za radnju referata se pomiče par sati)
-neću redoito učiti kemiju
-pričat ću s Vanjom u zadnjoj klupi na kemiji, ne pisati ništa (osim možda riječi pjesama, slučajne misli ili crtati i opravdavati se time što iz zadnje klupe ne vidim što piše na ploči, a nisam ponijela naočale)
-lektire će mi biti zanimljivije kad ih NE MORAM čitati
-cijele praznike ću ljenčariti, a kad počne nastava baš tad ću dohvatiti sve moguće knjige da čitam (naravno, knjige nepovezane sa školom)
-neću uvijek imati olovku i kemijsku, gumicu ili bilo što što će mi zatrebati baš kad to nemam (nadam se da ću do kraja godine biti u prilici iskoristiti šestar koji mi stoji na stolu, baš sad kad ga imam, neće mi trebati...e, takav je život:))
-neću za jednu večer naučiti pedeset stranica povijesti (moja konkretna situacija)
-Descartesa, Bacona, Lockea i Hobbesa ostavljam za bolje sutra, ekipa filozofa od prošlog puta se proširila, naučila Spinozu i Leibniza, jej-bio je to iznenadan polet za učenjem. Nije dugo trajao:)
Dakle, slušam Jamesa Blunta, najbljutaviji nes na svijetu (kako mi samo uspijeva? Ali imam neku blesavu teoriju, upravo nastalu, da što je kava ružnija to je učinkovitija. Hm, valjda u svakom smislu) se hladi na mom neurednom stolu, bilježnica iz povijesti je negdje zatvorena, užasno mi se spava, ali nekako još uvijek vjerujem da ću stići sve naučiti...:)
Post je objavljen 02.02.2006. u 00:35 sati.