Napomena:prije svega bih željela reći da s ničime ne smatram homoseksualne osobe bolesne niti po ičime manje vrijedne od ostalih(pogotovo želim to naglasiti određenim čitateljima mojeg bloga, za koje znam da ga čitaju). Imam poprilično komplicirane stavove oko homoseksualnosti, ak nekog zanima, imate moj mail sa strane, za sada ne vidim potrebu da se izjašnjavam s time na blogu.
Prošle godine smo na etici u školi učili o specifičnostima tolerancije, da je tolerantna za sve osim za netoleranciju, gdje dolazi do naizgled paradoksa. Dakle, tolerancija tolerira sve osim ne tolerancije.
Neki bi rekli da liberalizacija, ako povučemo paralelu, dopušta sve osim ne liberalnih stavova. Ide li naš svijet stvarno prema tome cilju? Dakle, je li definicija liberalne zemlje: zemlja u kojoj imaš pravo biti bilo kakav al se nemaš pravo buniti ako ti se nešto gadi ili ne slaže s tvojom religijom ili ti se zbog nekog dr razloga kosi s tvojim stavovima i moralnim vrijednostima? Ja sam do nedavno mislila da ne. A onda sam pročitala ovo:
2001. godine Nynke Eringa, državna službenica grada Leeuwardena u Nizozemskoj, dobila je otkaz zbog toga što je odbila vjenčati homoseksualne parove, što je u Nizozemskoj legalizirano. Iako se službenica javno pozvala na prigovor savjesti, homoseksualni parovi su izričito tražili da ih vjenča dotična službenica, a ne bilo koji državni službenik. Kada je i dalje nastavila odbijati vjenčanja homoseksualnih parova, organizacija za homoseksualna prava zatražila je njezino otpuštanje, te je Nynke Eringa dobila otkaz. Gradski glasnogovornik je međutim priznao kako je pod utiskom da su homoseksualni parovi bili namjerno poslani državnim službenicima koji su poznati po praksi učestalog prigovora savjesti.
U 2004. godini poništeno je otpuštanje Nynke Eringas jer je grad napravio proceduralne pogreške uslijed njenog otpuštanja. Vlasti su od tada odlučile kako pravo na prigovor savjesti imaju oni službenici koji su zaposleni prije 2001. godine, dok oni zaposleni nakon legalizacije istospolnih brakova nemaju pravo odbiti vjenčati homoseksualne osobe. Tako je u državnoj službi, na mjesto matičara koji bi obavljao vjenčanja homoseksualnih osoba, onemogućeno zapošljavanje religioznih osoba koje odbijaju sudjelovati u vjenčanjima homoseksualnih osoba.
Nisam mogla vjerovati. I tu moram reći da mi jednostavno smetaju te neke manjine. Nemam ja ništa protiv ikog osobno. Al su ponekad tako odvratno agresivne da je to nevjerojatno. Možda jer se osjećaju ugroženima jer je "nas" više, pa da se trebaju boriti il kaj ja znam. Al dobili su pravo na svoju slobodu, pravo koje im je kao tolko značilo, i što su učinili s tim pravom? Išli zagorčiti život onima koji se ne slažu s njima iz ovih ili onih razloga. Dobili su svoju slobodu, i išli ukidati slobodu drugih. A prema ovom primjeru, u budućnosti nam se ne piše lijepo. Nama, koji nismo u 10, 11, 9,13 ili kolko god % manjine, jer nemamo tu agresivnu narav da se koljemo sa sustavom do te mjere da napravimo opči pokolj tuđe slobode. Čista ljudska priroda da im daš prst a njima na kraju ni cijela ruka nije dosta. Da se na kraju možda i složim s konzervama da ne dajemo ljudima slobodu sam tak, tj. uopće ne. Po primjeru jedne od manjina, i od drugih očito možemo očekivati da unatoč svom plaču i mukama za slobodom i priznanjem zapravo nagonski žele ukloniti ljude drukčijeg mišljenja.
Hoće li liberalizacija izrasti u sustav u kojem vladaju manjine?
Je li poanta liberalizacije da u budućnosti svako ima pravo biti različit po svemu osim da mu se nešto ne sviđa? Hoćemo li jednog dana smijeti hodati goli po ulicama a nećemo smijeti reći da nam to smeta(ukoliko ne uništimo prirodu do onda, tj.)? Hoće li jednog dana sex u javnosti biti normalan, jer ako nekome to odgovara nemamo ga pravo diskriminarti jer je on on, a mi nećemo smijeti reći da se ne slažemo s time?
Prema primjeru naliberalnije zemlje Europe - DA.
:,(
PS. nadam se da ću se natjerati da napišem o još jednom svom razmišljanu, zašto je danas gore nego u feudalizmu...nadam se ^_^