Marketing
Neukusne šale
Dolazim na posao ubrzanim korakom. Uspinjem se stubama koje s ulice vode prema ulazu u zgradu. Razmišljam – ne znam ni sama o čemu, valjda o tome kakvo mi je «prolazno vrijeme». U tom trenutku krajičkom oka zapažam da mi s desne strane prilazi jedan stariji kolega koji isto ide prema ulazu. «O, ne, baš sam tebe morala sresti», pomislim «razdragana» što će mi zacijelo «uljepšati» dan. Ništa, još više pružim korak u nadi da ću ga nekim čudom ipak žurno izbjeći; ili barem usputnu konverzaciju s njim.
JA: «Dobar dan!»
ON: «Ooo, dobar dan, Big Blue, što se tako žuriš?»
JA: (naglas) «Eto, imam posla, već me čekaju neki tamo pa moram malo ubrzati.»
(u sebi) Nastojim izbjeći isprazan i ljigav razgovor i tvoje neduhovite fore.
ON: «Pa što si se tako uspuhala, pa gdje ti je mladost? Gdje ti je kondicija?»
JA (naglas): «Uspuhala sam se jer brzo hodam, imam dovoljno kondicije, bez brige!»
(u sebi): Al' mi se znaš popeti na živac! Eh, da je tebi kondicija jedini problem... Baš «obožavam» ovo čavrljanje.
Predočavam si vlastiti lik – nalikujem na nakostriješenu mačku u trenutku kad ugleda napasna psa.
Sad smo već na ulaznim vratima, utrčavam kao da me goni krdo razjarenih bikova. Srećom, tu svatko odlazi na svoju stranu.
ON: «Ideš pješke, moraš ti sebi nabavit' neko međunožno guralo.»
JA (naglas): «Doviđenja!»
(u sebi): Međunožno guralo?! Kretenu!
Sve ovo vjerojatno i ne izgleda tako napeto i pomislit će tkogod da od muhe pravim slona. No, to je samo vrh sante. Prvo, taj kolega uvijek nastoji biti ovako «duhovit» i već sam mnogo puta razgovarala s njim i svaki put došla do istog zaključka: gade mi se njegove neduhovite aluzije, puranska napuhanost i općenito – konverzacija s njim. Kladim se da se ne može ni obrijati, a da se sam sebi ne divi pred ogledalom. U superlativima, naravno.
Mislim da uopće nije potrebno naglašavati da volim šalu, a prihvaćam je bez problema i kad je meni upućena. Postoje trenuci i situacije u kojima su i kojekakve seksualne aluzije duhovite i nisu nimalo vulgarne, nego sasvim bezazlene.
Istina, postoji za to i vrijeme i mjesto, a važno je i društvo. Naravno da nije ista zezancija s nekim koga već duže poznajem i s nekim koga sam tek upoznala. Razlike postoje i kad je riječ o virtualnoj i stvarnoj komunikaciji, naravno. Ne moram ni spominjati da i u ovoj virtualnoj (u kojoj su mnogi ipak slobodniji nego inače) postoje granice dobra ukusa.
Tako postoje i ovakvi slučajevi u kojima su aluzije nekih starijih muškaraca poprilično neukusne i otrcane. Zato ovoga kolegu nastojim izbjeći kad god je to moguće.
Post je objavljen 01.02.2006. u 22:05 sati.