Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justawoman

Marketing

Auto - porok ?

Danas sam bila osudjena na "dan bez auta"... Moji dojmovi: kako li je samo tesko s konja preci na magarca!?
- ne moram niti spominjati da sam jutros kasnila na posao. 25 minuta. Razumljivo! S autom imam vremensku kontrolu i savrseni "tajming" za sve sto radim... bez auta - izgubljena u prostoru i u vremenu... ko zalutala ovcica...
- radno vrijeme je uglavnom bilo isprekidano panicnim napadajima: "Covjece, pa ja moram busom doma?... A kad je uopce bus?... A di je uopce autobusna stanica?"... :-))
- pri kraju radnog vremena iz ureda sam izasla 10-ak minuta ranije jer, ko zna koliko ce mi uopce trebati da nadjem i dodjem do stanice... u takvoj neizvjesnosti i u takvom upustanje u jednu sasvim novu zivotnu dimenziju, ipak je bolje krenuti ranije, pa makar mi zaprijetili otkazom...
- i nakon nekoliko-minutnog hoda (ipak nije bilo tako strasno naci stanicu) vidim ja ....... sreci mojoj nije bilo kraja
- no do tada sam i fizicki i psihicki vec bila iscrpljena, pa sam nazvala mamu i najavila se za rucak
- "Mama, cuj, evo ja dolazim na rucak... za 15-20 minuta..." , "Je, a di si?" , "Ma, evo me cekam bus..." ,..... potom muk s druge strane. Kroz telefonsku liniju moglo se osjetiti nerazumjevanje, pokusaji shvacanja, pokusaji da se odgonetne upravo postavljena zagonetka... osjeca se naprezanje mozdanih vijuga....
...a potom.... smijeh... joj, koji podli smijeh... da, mama, cekam bus.... ja, tvoja draga kcerka, koja je za citavo vrijeme svog vozackog staza (a ima ga,ima) 2 ili mozda 3 puta sjela u bus, i to samo kad je bilo nuzno da svog limenog ljubimca odveze na servis ili nesto slicno tome.... eto, ta tvoja kcerka ceka bus...

Popodne sam pozeljela otici do grada... i naravno, zicala sam sestru auto...

I sad razmisljam... sto sve moze postati ovisnost? Sto sve moze biti porok u nasim zivotima? Jesam li ovisna o autu ili jednostavno uzivam za volanom?

Post je objavljen 01.02.2006. u 21:24 sati.