Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gb2

Marketing

FEŠTA SA KOŠARKAŠIMA GORANINA


Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je "slučajna".


Par dana prije nove godine, točnije u četvrtak, Fuco je javio Frletu i meni da nas košarkaši pozivaju na feštu, povodom uspjeha u ovoj godini.
Rekli smo: Zašto ne? Idemo nešto pojesti, popit ćemo koju pivu pa oko ponoći doma. Ali nije bilo tako. Što ćemo vidjeti iz daljnjeg teksta:-).
U 19.30 našli smo se u dvorani gdje su naši prvaci završavali s treningom, zatim smo se uputili u restoran, cafe bar… 101?- Kaj god to već je?
Nakon dobrog jela, situacija se polako počela zagrijavati. Postajalo je sve zanimljivije. Trener i kapetan momčadi nabacivali su fore jedan drugome na račun. A mi ostali doslovno smo umirali od smijeha. Problem je bio kaj se linija pokvarila pa nismo imali glazbe tako da smo se oko 22.30 uputili prema Pizzi gdje smo pošteno zaigrali po pivama i ostalim vitaminima. Odmah se tu našla i harmonika pa se po svemu dalo naslutiti da će biti duga noć, i da ću opet oboliti:-).Tukli smo tako uz Olivera, Mišu Kovača i naše domaće do samoga jutra. Dečki su bili prva liga, raspoloženi za akciju. Mi Green Boysi, obećali smo košarkašu Šami da ćemo napraviti transparent-PIJEM DA ZABORAVIM. Potrudit ćemo se i ispuniti obećanje. Fuco se oko 2h vidno umoran uputio domu najdražem .Frle i ja ostali smo gaziti do 4h.
I tad, kad smo odlučili krenuti kući, za nama je istrčao jedan od igrača,(napisat ćemo samo inicijale da mu ne bi stvarali loš imidž:-))- I.B. On nam je naredio da moramo do njega. Bog nam je svjedok da "nismo htjeli" ali djelovao je opasno pa smo prestrašeni bez pogovora izvršili naredbu ;-).Dotični nas je zatim nastavio ubijati razno raznim sredstvima. Natočio nam je 80%-tnog otrova te naredio da ispijemo. Kako smo se izvukli iz ovoga zla ne znam. Sjećam se jedino da sam se probudio drugi dan oko 16h u svom krevetu. Jedini dokaz da sve ovo nije bio san bio je okus nečeg svašta najgoreg u ustima i slomljene naočale koje sam imao u džepu…
I što reći na kraju?
Nismo mi krivi, navukli su nas!

Ali nema veze, sve smo im oprostili. ;-)

HVALA SVIM AKTERIMA OVE PRIČE

TOPSI

Post je objavljen 29.12.2005. u 21:31 sati.