2. veljače Katolička Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodnjeg. Uprisutnjuje događaj kad su Marija i Josip prikazali dječaka Isusa u hramu 40 dana nakon njegova rođenja i on se tom prilikom susreo sa Šimunom i Anom. Počeli su ga slaviti kršćani Jeruzalema od 17. stoljeća kao susret Isusa i svetih staraca, a uveli su ga na traženje hodočasnika koji su željeli molitvom i razmišljanjem obilježiti mjesta Isusova života. Kršćani Istoka vrlo rano uveli su i procesiju na ovaj blagdan koja je označavala spremnost sudionika za susret s Gospodinom koji dolazi.
Kad je tokom VII. stoljeća blagdan uveden i u Rimu, pape su procesiji dale pokorničko obilježje. Početkom veljače pogani Rima pravili su svečani ophod kroz grad uz popratne nemoralne običaje. Kršćani su zapaljenim svijećama željeli izraziti vjeru u Krista kao svjetlo svijeta. Obred blagoslova svijeća za tu procesiju nastao je u Francuskoj u X. stoljeću i postupno je prihvaćen u cijeloj crkvenoj zajednici Zapada. Od blagoslova svijeća i procesije nastao je hrvatski naziv "Svijećnica" za ovaj blagdan.
Na početku se obavlja svečani blagoslov svijeća kod kojega celebrant u uvodu podsjeća na susret dječaka Isusa sa Šimunom i Anom te potiče: "Tako i mi, Duhom Svetim sabrani, pođimo u dom Božji u susret Kristu. Naći ćemo ga i prepoznati u lomljenju kruha čekajući njegov slavni dolazak." U blagoslovnoj molitvi istaknuta je misao da svijeće nosimo na slavu Božjeg imena te prošnja da "idemo putem vjere i ljubavi dok ne prispijemo tebi, Svjetlu neugasivom".
Evanđelje donosi Lukin izvještaj o prikazanju Isusa u hramu, Marijinu čišćenju te susretu sa Simunom i Anom. Uz susret Krista s vjernicima možemo u ovom izvještaju nalaziti poticaj na ljudsko i vjerničko susretanje između mladih i starih.
Svijećnica.
Svijeća.
Ako pogledamo život jedne svijeće, shvatimo da svijeća živi samo onda kada gori za druge. Dok gori, ona je svjetlo u mraku, toplina u hladnoći, nada u životu. Kad svijeća ne gori, ona samo leži u mraku, u nekoj kutiji ili ladici, bezvrijedna, hladna, nezamijećena.
Prikazanje Isusovo u hramu zapalilo je svijeću - svjetlo koje obasjava svakog čovjeka i čitav kozmos. Njegova svijeća obasjava put - jedini put koji vodi prema potpunom ispunjenju i sreći.
Svatko od nas traži sreću, traži mir, zdravlje, složnu obitelj, prijateljstvo. U toj potrazi potrebno nam je svjetlo, da ne zalutamo, ne izgubimo se.
Tražimo svoj put u putevima onih koji su prepoznali svjetlo; u poniznosti Marije, u spremnosti Šimuna da pomogne bližnjem u nevolji, u Aninom služenju cijeli život. Oni su prepoznali svjetlo i pustili ga da gori i u njihovom srcu te tako pokazuju put drugima. Dopustimo i mi da nas Svjetlo života ispuni. Isus kaže: Vi ste svjetlo svijeta (Mt 5, 13-16) Budimo svjetlo svijeta, neka naš život bude vrijedan i ispunjen.
Post je objavljen 01.02.2006. u 18:10 sati.