Sinoc pred spavanje, malo, vrlo malo poslije ponoci, vec dobih dvije cestitke u mailbox.
S jednim-dva izuzetka, bile su mi to prve cestitke za ovaj rodjendan.
Glasile su vrlo slicno:
Hello ovajonaj,
We at Forum.hr would like to wish you a happy birthday today!
i
Hello [......],
We at Rochen Customer Forums would like to wish you a happy birthday today!
Ma kako da se ne ogrije covjeku srce, i usta ne razvuku u razdragani osmjeh, na tako tople cestitke? Ah, forumi, hvala, hvala!!!
Hrpica (pardon, dvije!) magnetnih zapisa na diskovima (tj. moj datum rodjenja sejvan u forumske profile), i par milijuna elektrona koji su preko njih presli u ponoc, nemajuci pojma ni sa sebe da postoje, a kamo li za mene, i ne znajuci su ispisale zelje za sretan rodjendan, meni, ovom, onom. Ravno iz cyberspacea, meni u mailbox, niotkoga, niotkud. Nacas sam se osjetio kao u nekoj SF prici sa vremenskim paradoksom, stvorila se rupa u prostor-vremenu, i iz nje je ispao predmet koji nikad nije napravljen, kojeg nitko nikad i nigdje nije stvorio, ne dolazi cak ni iz neke paralelne stvarnosti, nego nekako iz medjusobne neuskladjenosti prostora, vremena, fizickih zakona, i svijesti. Ali sad je tu, naizgled obican i neugledan a u sustini tako misteriozan; greska u Univerzumu, privjesak na Postojanju, uljez u Stvarnosti, jedini visak u Svekolikoj Vaseljeni.
Razmisljam o ljudima koji su stavili ovaj feature u forum-skript (ako se ne varam, skript se zove phpBB; i sam sam ga upotrijebio na najmanje jednom-dva sajta)... plemenita namjera, nema sta; ne kazem. Medjutim nisam siguran koliko ima smisla, jer mi je itekako jasno da ove "cestitke" nisu ni najmanje znak da to netko misli na mene, ili mi zeli najblje, ili uopce zna da mi je rodjendan. Majku mu, ne bi li cestitanje trebalo biti izraz dobrih zelja, ljubavi, prijateljstva, bliskosti, postovanja, sta vec u kojem slucaju... od srca srcu, sto bi rekla Podravka; ili u najmanju ruku, od osobe osobi. Komadic mene koji cestitam, dat tebi kojem/kojoj cestitam... komadic one (barem) mini radosti koju osjetim kad te se sjetim, kad te vidim, sretnem, kad ti se/mi se obratis... A ovo? Nitko, bas nitko mi nije poslao ove cestitke, nitko, bas nitko me se to nije sjetio, niti na mene pomislio, nego je netko jos davno "navio" skript da "zvoni" kad god netko od juzera u databaseu ima dan rodjenja na dati dan. I to, da stvar bude gluplja, zvoni iskljucivo onome kome je rodjendan, a ne nekome tko ce onda ici cestitati. Pa ne treba meni obavijest da mi je rodjendan, kvragu, toliko znam o sebi! A i da slucajno ne znam (kad je), onda ionako ne bi znao ni skript jer ja onda ne bi upisao taj datum u svoj profil...
Sve u svemu, nista posebno, ali podsjetilo me to na otudjenje koje se odavno, ali i dalje sve vise uvlaci u ljudsko drustvo. Bitno je izvrsiti stvar u zadano vrijeme, neka dusa tu nije bitna, bitno da je cestitano. Zar bi ovo trebalo izazvati radost u meni? Ili ako ne bas radost, sta? Pa, izazvalo je: ovaj post.
Takodjer, podsjeca me na jednu drugu stvar vezanu za rodjendane i ostale poklon-prilike: tzv. poklon-bonovi.
"Bezveze je da mi smisljamo sta da ti poklonimo, pa promasimo i poklonimo ti nesto sto ne trebas ili ne volis; nego evo tebi ljepo poklon-bon od [upisi vrijednost] [upisi valutu], pa si kupi sam sto zelis! Nije li to znatno bolje i tebi prakticnije rjesenje?" Ma divota, steta sto toga nije vec ranije bilo u civilizaciji, nego smo se morali muciti sa "sta pak ove godine da joj/mu vise smislim!?"
Da se razumijemo, licno sam totalna truba za poklone, i vjecno se mucim i znojim kad trebam neki smisliti. Mrzim to, ne kazem. Medjutim, problem sa bonovima je upravo to sto je to prelako rjesenje. Daleko, daleko prelako. Trebas samo odrediti koliko bonova i to je to. Gotovo za sekund. Ulozeni trud: nula. Nazalost, iskazana ljubav: takodjer nula. U principu, nista vise nego ove nocasnje cestitke.
Nije bitno sto, bitno je samo koliko. U EURima, ako moze.
Bas kao kad sam dosao u Svicarsku, pa ustanovio da se cole ne dijele na CocaColu i PepsiColu, vec na malu, srednju i veliku. I onda sam se 'divio' tome kako je bitno samo koliko, a ne kakvo. I bilo mi je to konzistentno sa tim kad sam cuo da je gazda od prenocista u kojem sam bio, da bi kupio novi auto, posudio pare od svoje zene, pa joj sad vraca, na rate. I to navodno nije bio neki izuzetak, vec najnormalnija stvar tamo. Mashala braka. Ne zelim znati kako je nocu u tom krevetu. Ustvari vec znam: noci u takvom braku se ne provode u krevetu - provode se u dva.
Kome treba ljubav i poklon sa masnicom, kad ima bon, sa brojkom.
Kome treba cestitka sa dusom, kad ima cestitku poslatu u prvoj prvcatoj sekundi rodjendana.