Želim vam pisati o jednom izgubljenom prijateljstvu...izdanom povjerenju...boli i prevari...Kako sam se već povezala sa vama želim vam ispričati tu priču...da se i vama ne dogodi...
Sve se to odigralo prije par godina...odigrano je prava riječ...jer sam ja bila izigrana...samo neki pijun...Nju sam smatrala najboljom prijateljicom...srodnom dušom...znale smo se cijeli život...Zajedno smo išle u vrtić i osnovnu školu, a u srednjoj smo postale nerazdvojne...stalno smo "visile" zajedno...I kako to obično biva...netko je stao između nas...u našem slučaju to nije bio nikakav dečko...nego jedna "prijateljica"...
Ta prijateljica je ujedno i moja rođakinja, sada bivša cimerica, pa je to sve ispalo komplicirano...Ne znam što da vam napišem o njoj...smatram je pokvarenom do srži, manipulatoricom i prevaranticom, koja je spremna na sve da dobije što želi...Naravno, nisam uvijek imala takvo mišljenje o njoj...ali ubrzo nakon što smo počele živjeti zajedno shvatila sam kakva je...ali što sam mogla, morale smo živjeti zajedno...nije bilo izlaza...No ona se nije na to obazirala...računala je da ću ja uvijek popustiti, prešutjeti...i tako je bilo.
Moja "najbolja prijateljica" i rođakinja su isto bile prijateljice, ali su stalno bile u sukobu...ja sam izglađivala stvari...tješila prijateljicu kad bi je ova ponižavala...
I onda jednog dana, mislim da ću ga se uvijek sjećati, sve se srušilo...Saznala sam da me osoba, za koju sam mislila da nema ni trunke zlobe i pakosti iznevjerila...Nju sam smatrala najboljom osobom na svijetu...a onda je slijedilo razočaranje...veliko...
Njih dvije su se jednog dana (kako sam saznala preko treće osobe) odlučile pomiriti...i usmjeriti protiv mene...Prijateljica je sve moje tajne prenosila njoj...sve kako bi me mogle kontrolirati...sve je to trajalo skoro godinu dana...a ja nisam ništa primijetila, jer sam naivno vjerovala svojoj prijateljici...Nisam mogla vjerovati...ali što sam više razmišljala o tome...neke su se stvari složile...situacije koje sam zanemarivala, jer nisam ni u snu sumnjala u nju, sada su mi postale jasne...Nije me začudilo što je cimerica to sve napravila...ali od prijateljice to nisam očekivala...
No nisam se mogla suočiti s njima...ni do danas...jer stvari su bile komplicirane...ja sam morala živjeti s njom...pa sam šutila...još jednom progutala sve...S "prijateljicom" se isto nisam smjela suočiti, jer su bile u "dosluhu"...Ona je jedno vrijeme pokušavala stupiti u kontakt sa mnom...kao da vidi što se ja ljutim na nju...a danas, (valjda je shvatila) spusti glavu kada prolazi pored mene...ne može me ni pogledati u oči...Ne da mi se, a i mislim da nema svrhe preispitivati sve godine prijateljstva...je li ona takva uvijek bila ili je se promijenila...to sada ionako nije važno
Ni sa cimericom nisam više dobra, odselila se...jer dogodila se kap koja je prelila čašu...i ona se samo pokupila...Nije bilo riječ o meni, ali kad je taknula u osobu do koje je meni stalo nisam više mogla šutjeti...Ali o onome nismo nikada pričali...raspravili to...
Sada znam koliko sam bila mlada i naivna u to vrijeme...nisam trebala preći preko puno stvari, sada sigurno ne bih...ali sad je kasno...sve je to prošlo...ali sjećanja ostaju...Samo znam da od tada dobro pazim kome ću se povjeriti...sada kada sam vam to ispričala nadam se da me nećete iznevjeriti...
Post je objavljen 01.02.2006. u 13:18 sati.