Sjećate li se što se radili prije petnaest godina, točnije u kasno proljeće 1991. godine? Da, 1991. – vrijeme velikih povijesnih obrata i neizvjesnosti, proljeće kad nam je pred vratima bijesno grebao rat. U pojedinim hrvatskim mjestima održavali su se mitinzi vojvode Šešelja, nasuprot okupljanjima domaćih političara, koji su danas već pomalo i zaboravljeni. To je bilo doba kad se nije postavljalo puno pitanja, niti se o ičemu previše razmišljalo. Reagiralo se srcem, što nas je dovelo u velike probleme. Ali jedno je pitanje nekako mučilo sve sudionike tadašnjih događaja, kao i nas klince koji smo to s nerazumijevanjem pratili. Postavljalo se tiho na ulicama, nešto glasnije u domovima i nimalo diskretno na TV ekranima. Naravno, to pitanje može glasiti samo: TKO JE UBIO LAURU PALMER?
Ma, sigurno znate ovu seriju od trideset epizoda, zajedničko djelo Davida Lyncha i Marka Frosta. Sjećate se spooky glazbe sa uvodne špice (skladao Angelo Badalamenti), i tmurnih kadrova beskrajnih šuma sjeverozapadnog SAD-a, negdje uz granicu s Kanadom. Jasno kao dan ukazuje vam se ploča na kojoj piše «Welcome to Twin Peaks» i još ispod «Population 51.201». Tu je i nekakav vodopad, dva brdašca koja se vide iz bilo koje ulice neobičnog gradića, gdje ništa nije onakvo kakvim se čini. Pa čak niti sove.
Danas sjedite i jedete Dado čokoladu, koja vas proustovskim manirom madlenskog kolačića vraća u prošlost. Baš ste nju jeli kad su prikazani prvi kadrovi prve epizode, dok je na obali rijeke, nedaleko pilane pronađeno u najlonsku vreću umotano tijelo Laure Palmer (Sheryl Lee), prekrasne plavuše, nesuđene kraljice maturalne večeri, svima omiljene cheerleaderice – ljepotice koja će se «dead, wraped in plastic» narednih desetljeća uvlačiti u mokre snove svakog poštenog nekrofila.
Sjetili ste se i Dalea Coopera (Kyle MacLachlan). Sigurno jeste. To je onaj neobični agent FBI-a koji stalno nešto govori u diktafon, obraćajući se izvjesnoj Diane, a slučaj rješava povodeći se vlastitim snovima. Sjećate se i cijelog niza bizarnih likova, kakve je mogao izmaštati samo neponovljivi Lynch…
Ako vam je bila draga ova neobična serija, mješavina svih mogućih žanrova, imam dobre vijesti za vas. Povremeno ću na blogu pisati upravo o njoj – o likovima, obiteljima, (o)kultnim mjestima, teorijama ili pojedinim epizodama. Pisat ću o seriji koja je svojevremeno bila najskuplje TV djelo koje se prikazivalo na našim zemaljskim postajama, naviklim na prikazivanje hitova s punim desetljećem zakašnjenja.
Dakle, radnja je krenula pronalaženjem leša Laure Palmer, dok je u lošem stanju, ali živa pronađena još jedna djevojka, silovana i mučena. Malo učmalo mjesto Twin Peaks je u šoku, policija tapka u mraku i prisiljena je pozvati FBI. Neortodoksni agent Cooper još u prvoj epizodi gotovo riješi slučaj – Laura mu u snu šapne ime svoga ubojice, ali Cooper ga zaboravlja. Već je nakon prvih devedeset minuta (toliko je trajao pilot) svima bilo jasno da nas očekuje niz bizarnih događaja. I zaista je bilo tako. «Twin Peaks» je postao kultna serija, koju ste sredinom devedesetih mogli pogledati u reprizi, kao i pred par godina na CCN-u. Pa takva serija zaslužuje više od jednog posta. Tri zlatna globusa i niz drugih nagrada i nominacija daju mi pravo da se dublje posvetim analizi najčudnije serije svih vremena…
Za kraj ovog posta imam samo jedno pitanje za vas: Znate li slučajno tko je ubio Lauru Palmer?
Post je objavljen 01.02.2006. u 13:27 sati.