Hodala je tesko,al mog oka kao janje meko
koraka tanka plovila je na zeljama mojim
i strah me vodio suzom dalekom
pa nisam kleknuo pred usnama njenim
A zalim sto nisam zastao i dodirnuo
njenu kosu tkanu od snova vjecnih
uhvatio joj dlan i u ljubav zapjevao
da sam bar usan osjetio,bar trag toj sreci
Kako su noci letjele kao ptice nebeske
ali moji su dozivi u sapate se pretvorili
ulice su ostale nijeme,ah da ju bar sretnem
bar jednom da pomilujem,njen dah u meni
Hodala je lijepo,al kao ranjena srna teska
pogleda tamna u samoci kroz ljude
prelijepa i daleka,na postolju nevina otrova
kisna obrisa,dok niz lice klize suze istocne
Post je objavljen 01.02.2006. u 11:04 sati.