Mnogi ljudi zapravo ne znaju što se događa s njihovim životima. Ne znaju što sve i u kolikoj mjeri utječe na zbivanja koja se na njima prelamaju, ono što vide nisu u stanju prepoznati, a i ono što znaju ne mogu razumjeti. Povrh toga, ono malo preostalo što znaju i razumiju nisu u stanju promijeniti ili sačuvati. Oni postoje u stvarnosti, ali stvarnost nije u njima. Umjesto znanja istine, preostaje im samo vjerovanje u neistinu.
I kako da takav čovjek nakon nekog vremena kaže što se s njim događalo, (osim ako u međuvremenu ne sazna sve odlučujuće činjenice i prosvijetli se da ih odgovarajuće protumači, što se rijetko dogodi,) kada ni onda kada se događalo nije znao što se događa? Umjesto istine, preostaju mu samo mitovi i tlapnje.
Na osnovu iskustva tumači se sadašnjost, no sadašnjost tumačena na osnovu mitova i tlapnji može se vidjeti jedino kao fantazmagorija.
Na osnovu prošlosti i sadašnjosti predviđa se budućnost u kojoj se nastoje ostvariti probitci. No kako onaj koji ne zna tko je, što je i gdje je, oslanjajući se na mitove i tlapnje, makar i u najiskrenijoj namjeri i najboljoj volji može ostvariti ikakve probitke? Jedino mu iznimna sreća može pomoći da ne poluči samo štetu.
Izgubljeni u sadašnjosti su u budućnosti još izgubljeniji ako se oslanjaju na prošlost. Nedorasli sadašnjosti ne mogu razlučiti bitno od nebitnoga ni istinito od lažnoga u prošlosti; oni koji u prošlosti ne mogu razaznati patnje od tlapnje, rezultate i falsifikate, ne mogu razumjeti ništa što ih snalazi, pa im preostaje jedino da ih okolnosti mijese koliko god se koprcali. Oruboro je zmija koja guta vlastiti rep. Nikada neće uspjeti progutati i glavu, ali glava koja guta samu sebe nedvojbeno je vrlo bedasta. Može uživati u tome kako joj je lako doći do plijena, no od njega će imati daleko više štete nego koristi.