Što reći – jedno novo iskustvo.
Ovo je prvi put da sviramo na ovaj način – da nas se prvenstveno sluša, jer se čagati može, ali samo na smjenu. :-)
Ono što je zajedničko svim komentarima koje sam do sad čuo – bilo je prisno, intimno. Prekrasan osjećaj.
Bilo je, malo, opipavanja bila sa prvih par stvari i sve je išlo «prema gore» u prvom setu, malo stanke, a onda krešendo kad se priključio Cacique.
Malo smo improvizirali, odsvirali dvije nove pjesme, jednu koju dugo nismo.
Vidjeli smo i neke jako zanimljive ljude što se ovog našeg posla tiče – od nekih smo uspjeli dobiti feedback (Branko Kuzele – on je već «naš» odavno, Ibrica Jusić) … Boško Petrović nas je već na tonskoj bio načeo, no sve u dobrim namjerama …
Do jednog mišljenja nismo uspjeli doći, a bilo bi nam jako … zanimljivo čuti (Dražen Vrdoljak), no, neka se cijenjeni glazbenici i kritičari ne ljute na mene maloga, najvažniji nam je bio feedback publike.
A to je bilo … stvarno ste ponijeli svu «pozitivnu vibru» sa sobom i, mislim, sorry, ali ne može mi danas ništa skinuti osmjeh sa lica.
Sva tatrljanja po probama, ponavljanja, nespavanja … kad se doživi ovakav kontakt … ma sve se zaboravlja.
Namu-blog ima fotografija sa jučerašnje svirke.
Ja ću uskoro.
Salud, mi gente. :-)
Post je objavljen 01.02.2006. u 10:31 sati.