Pregled posta

Odluke

Već dugo razmišljam kako je zapravo ljubav prije svega odluka, opredijeljenje.
Iako sam prije uvijek sve gledala kroz osjećaje. No oni su prolazni.
Ljubav je dublja od osjećaja. Ona je u svakom čovjeku, stanuje u predivnim odajama srca. Jedino ovisi o čovjeku koliko joj želi dati prostora u sebi.
A isplati se dati prostora toj veličanstvenoj snazi koja nas mijenja na bolje.
Ljubav prema tati i mami, bratu i sestri, prijateljima, mojim učenicima... sve su to lica iste ljubavi od koje smo satkani.
Naravno, uvijek je posebna ona ljubav za osobu koju zovemo ljubav svog života.
Ljubav prema drugima nalazi svoj početak u ljubavi prema Bogu i sebi samima ( Lk 10,27 ) kako je Isus rekao.
Ljetos sam dobila poruku sms-om. Dugo sam ju čuvala jer mi se svidjela:
Najvažniji korak u ljubavi je odluka da ćeš biti uz nekoga,
poput temelja za gradnju kuće,
zatim dolaze odricanja, prihvaćanja iz dana u dan,
to su cigle za zidove kuću.
A na kraju dolazi prava ljubav kao krov kuće.
Jučer sam čitajući jednu knjigu naišla na ove riječi koje su me potaknule da napišem ovaj post.

Voljeti ne znači biti ganut nekim, osjećati sklonost prema nekom, diviti se nekom, željeti nekoga posjedovati.
Voljeti znači poklanjati sebe drugom i drugima.
Voljeti ne znači osjećati. Čekaš li sa svojom ljubavlju dok te ne pokrene tvoja osjećajnost, tada ćeš voljeti veoma malo ljudi na zemlji i sigurno ne svoje neprijatelje.
Ljubav nije instinktivan korak, već svjesna odluka tvoje volje da ideš drugima i poklanjaš sebe.
Michel Quoist