Čitam novine...
Ni na šekret bez Washingtona
U Zagrebu spomenik braniteljima po uzoru na washingtonski. Odma mi se zdigel tlak čem sem to prečital. Več mi je pun q toga noroga amerikanizma. Zagrebačkom pročelniku za kulturu se tak dopal spomenik za poginule v Vijetnamskom ratu da bi on štel takvoga i pri nami. Valda mu na pameti ne bilo i to da bi naše vojnike poslal u neki novi Vijetnam. A kaj naši umetniki nebi mogli sami zmisliti nekaj bole i dostojanstvenije. Ipak je umetnička tradicija v ovemi kraji malo duža nek kaj je to v Amerike. Neki naši političari nemreju bez Washingtona (jebemti zakaj jem je tak dugi naziv glavnoga grada), najrajši bi preslikali se kaj tam vide. Ja mislim da je bole da njemi Đorđ Dablju Buš Nebuš da azil pa da se si oni nami lepo mekneju z grbače.
Pametni znaju čemu služi Bosna
Znal je Tuđman, stari tenisač, zakaj nami treba Bosna. Ne on tu Bosnu štel sam tak, znal je on kaj se v Bosne skriva. Ljubo, kaj su ga stirali z Banja Luke, najviše se ošvical i nadelal da bi Hrvacka osvojila onu zdelu za šalatu. I unda čera, još jen mladi tenisač (Marin Čilić) kaj je došel z Bosne (zapraf z Međugorja) napravil je veliko iznenađenje i zgledi se da imamu još jenu veliku tenisku nadu i priliku za nova veselja i runde v britije. Da nesu raspičkali tu Bosnu, skup z Hercegovinum, i da je postala država kak treba, već bi denes bila teniska velesila, a zdela za šalatu bi bila v nečije druge vitrine.
Znal je Francek, znal...
Post je objavljen 01.02.2006. u 08:10 sati.