Heroj a ne zlocinac!
Uhićenjem generala Gotovone, Hrvatska definitivno sjedi na optuženičkoj klupi Haaške sudnice. Moramo li se pomoriti s tom činjenicom? Hoćemo li mirno i tiho gledati da osuđuju naše junake? Smijemo li od Svevišnjega očekivati pomoć, bez da si sami pokušamo pomoći? Naši su stari govorili «pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći». Istinitost te narodne mudrosti najbolje je došla do izražaja prije 15 godina, kada su svi Veliki bili sigurni u to da će Jugoarmija srediti Hrvatsku za nekoliko dana. Prevarili su se, a to znači da nije važno u što vjeruju Veliki. Važno je u što mi vjerujemo, što mi želimo i što mi činimo. Ante Gotovina nije čekao da Hrvatskoj «netko» pomogne, nego se spremno stavio na raspolaganje svojoj napadnutoj domovini.
Veliki i moćni provode svoje planove sredstvima politike i novca. Ne uspiju li do svojih ciljeva mirnim putem, posežu za oružjem. Pri tome ne pitaju narod za mišljenje, iako upravo narod ispašta posljedice njihovih odluka. Tako je bilo oduvijek, tako je i danas, i to ne samo kod nas u Hrvatskoj.
Jedina sredstva koja Malima stoje na raspolaganju da iskažu nezadovoljstvo i neslaganje s odlukama Velikih su protesti, peticije, referendum. Pri tome veliku ulogu imaju vizuelni simboli s upečatljivom emocionalnom porukom. Sjetimo se plakata i naljepnica «Stop the War in Croatia». Sa malo riječi, sve reči! Probuditi uspavale, dirnuti u savijest svakoga pojedinca, promijeniti smjer događaja za koje vidimo da idu krivim putem i da će imati pogubne posljedice za generacije Hrvata.
Hrvati AMAC se odlučio reagirati i pokrećemo akciju «Yellow Ribbons» - Žute Vrpce. Što je to, o čemu se radi? Nastanak Žute vrpce pripisuje se vremenu građanskog rata u Americi. Njome su ljudi signalizirali očekivanje povratka vojnika kući. Pop pjesma iz 1973., "Tie a Yellow Ribbon Round the Old Oak Tree" (zaveži žutu vrpcu oko starog hrasta) i običaj kao takav, aktualizirani su 1981. kada su Amerikanci 444 dana čekali na povratak 52 njihova talca iz Irana. U mnogim američkim gradovima ljudi su vezali žute vrpce na pročelja kuća, ulazna vrata, na ograde, drveče i sl., čime su signalizirali solidarnost i nadu. Žute vrpce pojavile su se i u vrijeme rata u Golfskom zaljevu 1991. Tada su mnoge američke televizijske postaje iz dana u dan donosile snimke ulica, vrtova i parkova u kojima su se viorile žute vrpce, kao kljućni dokaz američkog patriotizma na domaćem frontu.
Što je dobro Amerikancima, ni nama ne može biti loše. U našem slučaju mogli bismo to i ovako forumulirati, «ako je patriotizam dozvoljen Amerikancima, mora biti dozvoljen i Hrvatima»!
Dragi Hrvati i Hrvatice, pokažite svoj hrvatski patriotizam! Zavežite Žutu vrpcu na svoj prozor, na ogradu balkona, na ulazna vrata, na drvo u vašem vrtu, na drveća u parkovima kroz koja prolazite, na rever odijela, na antenu auta ili unutrašnje ogledalo.... To su samo neke od ideja. Budite kreativni i dovitljivi, signalizirajte svoju vjeru u ispravnost poteza generala Gotovine, u njegov brzi povratak obitelji. Signalizirajmo supruzi Dunji i malome Anti junioru da smo s njima!
Ove stranice posvećene su upravo tome cilju!
preuzeto sa http://www.antegotovina-potpora.de/
Post je objavljen 31.01.2006. u 21:41 sati.