Strašno. Ništa. Ništa. Pričala s Vlastom o svemu, nebo je bilo prekrasno - narandžasto, magle, ljubičasto... Spot od Sunday Bloody Sunday (bloody disaster - hahaha), dugo ga nisam vidjela. Edge s kosom, Bono u uskim hlačama i majici bez rukava i kaubojskim čizmama i... A kad sam otišla bili su jednako smiješni Gunsi. Noge od Axla - fuj. Njega je tukla žena navodno. A Horkheimer je svoju ubio. A Benjamin je ubio sebe. A Foucault je umro od Aidsa. A oni antroplozi su svi bili jedni s drugima (Margaret Mead?, Ruth Benedict?, Edward Sapir?). A... A opera ima strukturu muškog orgazma. A Adornu se jedna studentica skinula na satu kad su bili neki prosvjedi i onda je on umro. A Carole Lombard je ostala bez glave. A...
Pričala s Larom o krivom pjevanju (woman i love-totalni šok i something other - isto šok al to je već prošlo par mjeseci), ne mogu se sjetiti što je ona meni rekla. Al neke pjesme jednostavno treba prilagodit. A neke jednostavno pjevaš krivo.
Zvao me Urban, užasno čudan razgovor, jako puno tišina.
Ništa. Ništa. Ne radim. Bože oslobodi...
PS
U petak ću se aktivirati? Što to znači? Nadam se da neću nekog raznijeti pri tome.
Sad mrzim i ovaj kompjuter. Ima sjajnu meku tastaturu (tastaturu, hahaha, koliko uspomena...), samo je taknem sasvim lagano i nježno i ona već...piše... za razliku od moje doma ali miš je odvratan i počeo se ponašat totalno nepredvidljivo. Opet za razliku od mog koji je solidan.
Sad bi rekla Ness, hm, sama ćeš morati doći do toga, ne mogu ti ja reći što to znači... Nedostaje mi već. Ana piše iz Pariza. Nedostaje mi. Pariz. :) I ona da dobro da. Moja ovnovska razumna potpora.
Post je objavljen 31.01.2006. u 21:41 sati.