
Okupana Svjetlom Duša blista
Rijekom Ljubavi ovog časa plovi
Labuđega Ruha na Suncu joj blista
Zrnaca Mudrosti ovim putem lovi.
Navukla je na sebe Dva Različita Lica
Rijetki je ljudi prepoznati znaju
Kad Ružno je Pače...ta Neugledna Ptica
Sjemenke Sreće predugo ne traju.
Kad zamjeni Ruho Staro...
Sva zablista Čistom Bjelinom
Svi bi tada prijatelji bili..
Hodili bi za njom stepom i divljinom.
A Duša ne dijeli...samo Cjelost pozna
Plovi Rijekom...Brzacima...do Ušća...
Ljepotom svojom mnogo toga spozna
Iako je putem prati magla...sve gušća i gušća.
Tek na samom Cilju...na Utoku u More
Znat će cjeniti ono što Nevidljivo je Oku
Svaku Travku...Planinu...i Goru...
Što preplivala je u Eonskome Toku.
Ljepota u sebi skriva...Dva Prelijepa Lica
Malo Ružno Pače...što putuje po Svijetu
Putem postaje ta Nebeska Ptica...
I uživa u Sobodnome Letu....
Post je objavljen 31.01.2006. u 19:47 sati.