Marketing
...lock...me...up...please...
Nisam od ljudi koji se bore,nisam borac. Ne znam da li cete mene vidjeti da se borim za svoju srecu,za sebe. Istina je da sam uporna,tvrdoglava i iskrena. Ali borac nisam,nazalost. Sad kad bi pitali ljude, rekli bi suprotno. Nedavno su mi frendice rekli da sam jaka i da mene nista ne moze slomiti,ali nije tako.
Protekli dani su mi bili odurni, mojom zaslugom. Poanta je da se cesto zanesem i mislim da ce zauvijek biti moje, ali stvarnost je suprotna. Previse sam odugovlacila,zavlacila i uvjeravala sebe da to nece uspjeti,da to nema sanse. Na kraju sam samu sebe zeznula, jako. Sad mi je zao kao i uvijek.
Jednostavno, kompliciram. Ne znam se prepustiti,previse razmisljam. A bilo bi bolje kad bi zivjela prakticki od danas do sutra,sve bi bilo drugacije.....
No, ne zivim. Ne vjerujem da cu ikada moci,to sam ja. Ljudi se ne mogu promijeniti,a neke stvari,tj.neke osobe ne mozes izbaciti iz glave ni kad spavas. U nedjelju sam htjela samo pobjeci i trcati..i nastaviti bjezati i trcati..pobjeci od svega. No, shvatila sam da ne mozes pobjeci od neceg nigdje.Ne mozes pobjeci od svojih misli..A posebno kad ti je u mislima netko....
Mene samo zanima sto bi bilo da smo neke stvari napravili drugacije...
Post je objavljen 31.01.2006. u 19:03 sati.