U nikad započetom beskraju stvarnost naša. U prolaznosti koju doživljavamo krajujemo mislima našim. Svijet je što takovim ga vidimo krajevanjem, a kraja ne vidjeti. Da, to je tako. Vidim. Znam. Tvrdim.
U viđenju i tvrdnjama svojim često slutim svijetove razne, jer namjera mi nije drugima svijetove rušiti. Koliko svijet jest ono što vidimo? Koliko svijet je ono što osjećamo? Koliko svijet je ono što mislimo? Koliko svijet je uopće da ikako dokućiti možemo. Zar dovoljno je priznati da svijetu sam kojega shvatiti ne mogu, vidjeti ne mogu, osjetiti ne mogu, dokućiti ne mogu.
I putujemo životima svojim kao svijetovima svojim. Naučivši, što kakovim očekivati mogu, stvorio sam u mislima viđenje mogućnosti svojih. To osnova je predviđanja i očekivanja mogućnosti mojih. To osnova je želja mojih. To osnova je namjera mojih. To osnova je djelovanja mojih po svijesti mojoj.
No nevidjeti mogu sve što život moj čini i time u zabludu sebe vodim tvrdnjom, da svijet je to po mjeri mojoj ili po bilo kojoj kako ga vidim. Uradim svašta i očekujem nešto, jer želje moje novu stvarnost slute. Činio sam to, da zadovoljstvo pribavim onom što sobom ga nazivam. Ali, avaj, ni jedno od spomenutog nije do po svijetu krhkom u meni. Ne vidim puno toga što stupovima svijeta moga su i van viđenja mojih, i van osjeta mojih, i van mogućnosti mojih.
I u trenu neke sumnje pred vratima kraja jedne misli, što kao praznina jest. Ima li još nešto? Mogu li pretpostaviti? Čovječe kročiš li svijetom ili svijetovima svijesno ili nesvijesno?
Gledam kako mi je dato i prihvaćam po datosti. Znam da nije to sve, već samo to što imam. Vidim da osjećaja ima i pokazatelja osjećaja drugih. Vidi radosti i tuge. Vidim nemoći ljudi da ovladaju svojim greškama. I ponovo ulaze u greške, što slične su prethodnima. Ljudi uče, ali kako ne vide da greške ponavljaju? Je li to do načina gledanja svijeta? Je li to do načina doživljavanja svijeta? Je li to do načina osjećanja svijeta? Do čega jest?
Misli, što po meni viđenje svijeta moga tvore, razvijaju već tko zna koji puta, načinom istim, to što misliti ću da jest. Ipak vidjeh sumnju, što izložih je ovdje. Zar je moguće da korake krive činim u ostvarivanju želja svojih? Ta vode me lijepe slike očekivanoga. Radio sam da tako bude. Što na krivo ide? Svijet želja, što je to? Snovi moji što stvaraju spremnost da ih ostvarujem. Stvaraju neku napetost da činim nešto, što u svijetu je po željama mojim.
I činimo tako lagodu neku u svijetu po željama našim, učvršćujući sigurnost u dijela što činimo ih. No krajnost naša u pristupu i djelovanju, te viđenju mogućnosti takovih što samo ih mislimo, što su dio svijeta po nama, ne uključuje sve što svijet događanja u stvarnosti čini. Svijetovi su tu i drugih, što čak i mijenjati se mogu.
I vidjeh razočaranja i tuge. Vidjeh bola u nerazumjevanju po iznenađenjima. Svijetovi se ruše, što naslonjeni bijahu na svijetove drugih. Jesmo li znali što činimo? Jesmo li vidjeli sve što jest i sve što mijenjati se može i kako?
Često u nemoći toj posežemo za još većim odstupanjima u svijetu našem. Mijenjamo nazore, da želje sačuvamo. I tako slijedom tim, taj svijet naš, tone u raskorake želja i stvarnosti. Znademo li što činimo? A želje ko slijepa snaga traže ostvarenje. Vladaju ljudima. A čovjek često, ko poslušni sluga želje slijedi, jer suprot tome jest praznina. Naravno, odstupanje jest praznina, jer slika po željama sva u blještavilu sve više jest, što ostavrenje je dalje. Jedino tako energiju sprema na putu namjera njenog ostvarenja. Kako mi to funkcioniramo?
I stanimo malo. Ugasimo lažna svijetla. Pogledajmo sebe što činimo. Kuda smo to otišli?
Ratovi, mrtvi i ranjeni na cestama, slomljene ljubavi, ubijene krave, zagađen okoliš, jagma, suze žalosnice, nezadovoljstva.....
Čovjeće je li to rezultat svijeta Gospodnjega? Neki idu i stvaraju vješto svijet svojih želja uz pomoć onih koji ne razumiju. Uvjereni smo da to je jedino. Jedino po riječima, po svijetlima, dokazima staklenih nogu, po ponuđenim mrvicama.
Tek poslušaj dušu svoju. Tek potraži ljepotu. Pokušaj voljeti. Pokušaj darovati svijet svoj, svijetu sretnih. Ne onima što sve uzimaju, već onima što znaju što je sreča. Znadeš li što je prava sreča?
Malo otplovih kao i obično. Još jedna preslika slijeda misli. Još jedno nastojanje da kažem što mislim i vrednujem u svijetu i životu.
Prijatelji i namjernici dragi voli vas Mladen
Post je objavljen 31.01.2006. u 14:54 sati.