
Jedro pruža se,
na posljednoj postaji zaseoka Bukovec
kad umoran težak
i posljednju kaplju znoja
nakon naporna dana
u obljubljenom piću
s užitkom
u trajnoj uspmeni ostavlja.
Svak tu navrati u žeđi svojoj
išteć trenutak,
kad sve što u njem vrije
ispolji ko nigdje drugdje,
a s druge strane
pokucajuć starim uspomenama
il neostvarenim željama?
Buka i zvonka glazba čaša,
eho raznolikih faca,
šarolika paleta gesti,
kao tisuče maštovitih orkestracija
priželjkuju u neiscrpnom nadanju
još jedan noćni vlak.
--------
Posvećeno mojem najdrazem selu "Mali Bukovec" u lijepoj Podravini i svim ljudima koje poznajem i ne poznajem tamo. Osobito njima u krcmi u Bukovcu. Znat ce oni koji znaju:)
Post je objavljen 31.01.2006. u 11:58 sati.