Jučer Munchen. Razgovor u Palachu tko je što trebao napraviti – baš sam ja za te nijanse u međuljudskim odnosima. Ali trudila sam se. I slikanje za pasoš. Izgledam, začudo, kao čovjek!
Danas je dan počeo tako što sam se polila kavom po faci. Popodne idem u Lj, što znači da neću ništa učiti, što znači da sve skupa nisam uopće ništa učila. Tokom noći sam se ponadala da sam bolesna i da ću ostati doma ali nisam bolesna i moram ić. Mogla bi ostat doma, bez beda, al ne želim bit sisi. Sisin muzej, hehe. Išla bih negdje…negdje, negdje…
Za vikend se ide van. Strašno je to što mi je prošlo pola praznika u ničemu. U dva izlaska i tri-četiri kave i dva filma. I to je to.
E, da, javio se Shlomo iz Tel Aviva (znam da zvučim kao Kishon ali tako je), potvrđuje da je bio grad Zubkowichy u staroj Kraljevini Poljskoj, danas u Ukrajini i navodno da smo od tamo samo smo se spustili na jug. A otac od mog pradjeda Arsena je s Čarnojevićem poslije zbrisao u Mađarsku kad su ovdje došli Turci.
Identitet…
Kad ne snizim ovu ocjenu počet ću čitati bečke knjige (ah Shakespeare’s co bookstore…). Ah bookstores općenito.
Post je objavljen 31.01.2006. u 11:17 sati.