Mladi se danas teško odlučuju na brak, tj. na obaveze koje sa brakom dolaze. Najčešći razlog odgađanja je nerješeno stambeno pitanje, nemogućnost zaposlenja, imovinsko stanje. U usporedbi sa vremenima naših djedova, kad su se ljudi uglavnom bavili poljoprivredom, samo preko zime jeli meso, spavali u sobama bez grijanja, tekuća voda i vešmašine se nisu ni nazirali, možemo zaključit da koliko god danas ljudi kukali, mora se priznati da je standard života danas, neusporedivo veći nego prije. Unatoč neimaštini u kojoj su živjeli, mladi ljudi su tada rado prihvačali dodatne obaveze osnivajući svoje obitelji. Pa se postavlja pitanja kakva su to onda imovinska pitanja koja su mladima danas nepremostiva prepreka?
Imati stan spreman za useljenje u trenutku sklapanka braka? To je ionako moguće samo u američkim filmovima?
Posjedovanje dobrog automobila, po mogučnosti dva - jedan za muža, drugi za suprugu? Također samo poznato u časopisima i reklamama.
Imati posao menedžera ili nogometaša, sa iznadprosječnim primanjima? I ovo samo možemo vidjeti u TV serijama.
Od silnog bombardiranja sa svih strana iz svih medija, ljudima se iskrivljuje percepcija stvarnosti. Stvarnost postaje ona iz američkih filmova i časopisa. Neuspjeh je ako u vratima do živi svekrva (svekriva). Neuspjeh je ako stan nije opremljen sobom za djecu, a dijete još nije krenulo niti u školu. Neuspjeh je ako dijetetu ne možete priuštit neku marku odjeće neke od multinacionalnih kompanija.
A svijet u kojem je to moguće, to nije naš svijet, preko medija dobivamo svijet iz američkih bajki, a onda nam to u svakodnevnici postaje i životni cilj, biti kao "oni", nit vodilja. Živjeti rakošni, posjedovati puno "stvari", koje nam uglavnom nisu ni potrebne.
Kome je u interesu da od nas radi robove multinacionalnih kompanije? Postajemo strojevi za kupovanje "stvari"? Ni do ženidbe&udaje nam više nije.
Post je objavljen 31.01.2006. u 10:53 sati.