Postoji poseban tip ljudi - znate oni šutljivi za koje na prvi pogled bi rekao da su banana a kad ih bolje upoznaš... ma nije to najbitnije, da pređem na stvar - koja budala će se stat na gol u rukometu (ak mogu birat rađe bi napucavao loptu nego je dobivao u extremitete), ili koji bi idiot krenuo svirat bubnjeve ili bas ak može isto tak bit solo gitarist. Zato su takvi tipovi uvijek čudaci, nikad normalni i općenito je nejasno jesu za vrapče ili ne.
Ali su carevi.
Obožavam bubanj (jedna od meni omiljenih nepoznatih grupa - Morphine svira bas bubanj i sax - tri najača instrumenta), obožavam onu sirovu energiju kojoj ne trebaju pojačala, samo ritam...
sve ovo je tribute za za ondekoza (treba bit dvaput napisano za) japanske bubnjare koji su imali koncert ovaj vikend i ponedjeljak u zgb.
Prvo moram reći da sam očekivao agresivu (obično se nabrijem na ritam), ali ovo je bilo skroz suprotno. Iako su oni ispuštali ogromnu količinu energije u dvoranu, cijela stvar je djelovala smirujuće, uvijek simetrični raspored bubnjara na stageu, meko prigušeno svjelo koje naglašava mišiće i koje stvara super sjene po zidovima, flaute i zvona koja daju feeling ranog jutra negdje na selu...
ono recite da sam gej ali stvarno su do jaja
Mislim znam da vam ovaj tekst vrijedi ko da sam vam rekao 10 tipova iz japana je bubnjalo sat i pol vremena, nema šanse da objasnim tu vibru u trbuhu kad opiče svom snagom bubanj od 400 kila, kad njih sedam piči u isto vrjeme...
Ima nešto u bubnju i ritmu;)
Pozdrav, Zlajadojaja;)
Post je objavljen 31.01.2006. u 09:42 sati.