- I can't see you tonight. A friend invited me for dinner and I forgot about it when we talked earlier.
- You are way ahead of me. I need some time.
- I just got out of a relationship recently. I thought I was over him, but last night I realized I was not.
Sve što sam rekao je istina. Imao sam zakazanu večeru s prijateljem. I doista, dok sam bio s njim, više puta sam zamišljao nekog drugog uz sebe. Pa ipak, pravi razlog odbijanja Richardovih navaljivanja je vrlo jednostavan – I'm not into him. Ne osjećam ništa prema njemu i nešto ozbiljnije s njim mi ne pada na pamet.
Smetaju me te male neiskrenosti i prikrivanje pravog razloga. Gledajući epizodu Queer as Folk u kojoj Justin bez imalo okolišanja istrese pravu istinu u lice dečku koji se zaljubio u njega poželio sam da mogu isto tako postupiti i ja. Gola istina može boljeti, ali još više bole laži.
Međutim, moj vjerni Basilio Premudri i slučajni posjet jednom web siteu razuvjerili su me u ovim mojim težnjama idealima istine i pravde. Zašto nekome nanijeti bol ako im možemo istu poruku prenijeti na bezbolan ili manje bolan način? Zašto nekoga grubo pregaziti umjesto investirati u dobre odnose s ljudima i moguće trajno prijateljstvo? Ako primimo pažnju i poštovanje, zar ne bi trebali uzvratiti istom mjerom?
Post je objavljen 31.01.2006. u 09:02 sati.