Marketing
Akko (bosanski tragovi)
Tvrđava kržarskih vitezova ivanovaca ili hospitalaca, o kojoj sam jučer pisao, nalazi se usred starog grada Akka, kojemu je najjači biljeg ostavilo svakako tursko razdoblje, a u svemu tome ima i dosta bosanskih tragova, pa o tome želim malo govoriti u ovom postu.
Napustivši, dakle, križarsku tvrđavu, ušao sam u ovaj stari bazar, koji je danas namijenjen uglavnom turistima, budući da se ovdje mogu kupiti samo suveniri. Pravi bazar, ili kako ovdje Arapi kažu suk, nalazi se nešto dalje i još uvijek je pun ljudi i izrazito živ. Naravno ni turisti ne nedostaju.
Budući da govorim o turskom razdoblju, najbolje je odmah vam reći da to razdoblje počinje ovdje u 16. st. i traje sve do I. svjetskog rata. Ako se sjećate Lawrencea od Arabije, onda ćete se otprilike sjetiti i povijesne pozadine kraja turske vladavine na Bliskom istoku. Nemojte samo misliti da Arapi, jer su muslimani, imaju neko lijepo mišljenje o Turcima. Naprotiv, u njihovom kolektivnom pamćenju Turci su još uvijek najgori okupatori koji su postojali na ovim prostorima.
Zasigurno nisu s velikim povjerenjem gledali na ova vrata koja su bila ulaz u upraviteljevu zgradu koja se turski zvala saraja. Eto, sad znate i zašto se Sarajevo zove Sarajevo.
Na zidu se vidi uobičajeni način dekoracije kakav se ustalio još u predturskom razdoblju, već od Mameluka, a sastojao se od naizmjeničnih crvenih i bijelih kamenih redova.
Uklesani natpis iznad vratiju sadrži ime tadašnjeg sultana. Saraja je izgrađena u 18. st., a upravo krajem toga stoljeća ovamo dolazi i upravitelj o kojemu želim danas nešto reći. On je, dakle, svakodnevno prolazio kroz ova vrata. Ime mu je bilo Ahmed paša al-Jazzar (čit. al-Đazar), a u ove je krajeve pristigao iz Bosne, te ga i danas stanovnici Akka jednostavno zovu »Bosanac«. Možda je tako i bolje, jer »jazzar« znači »mesar«, što ni u kom slučaju nije značilo da je bio vlasnik neke mesnice, nego će prije biti da je tamo gdje je on kročio nastala »mesnica«.
I danas, na spomen njegova imena, kao da se miješaju mržnja i poštovanje. Bio je veliki vojskovođa, a to je ponajprije dokazao kada se trebao oduprijeti Napoleonovoj opsadi grada 1799. godine. Kažu da je u obrani grada veliku ulogu odigrala ogromna cisterna s vodom koja se nalazi u blizini današnjeg suka. Godinu dana kasnije al-Jazzar počeo je izgradnju džamije upravo na tom mjestu. Gradila se četrnaest godina, pa ovaj kontroverzni upravitelj grada nije ugledao njen dovršetak. Umro je 1804. godine. Džamija, međutim, i danas nosi njegovo ime.
U prostor oko nje ulazi se izravno iz vreve suka.
Još uvijek izvan toga prostora nalazi se česma.
Zaštićena je lijepom metalnom rešetkom.
U unutrašnjosti prostora oko džamije, još jedna česma koja služi za pranje prije ulaska na molitvu.
Moram priznati da od svih džamija što sam ih na ovim prostorima vidio, ova doista najviše sliči onima koje sam viđao u Sarajevu ili drugdje u Bosni.
Unutar džamije našli smo i jednog pobožnog vjernika.
Džamija se odlikuje lijepim i prilično ukusnim dekoracijama koje su dobro održavane.
Lijepo djelo je ostavio al-Jazzer, Bosanac. I to nije sve što je u Akku s njime povezano, no o tome ću govoriti sljedećom prilikom.
Nastavak: Akko (hamam)
Post je objavljen 31.01.2006. u 09:04 sati.