Zdrava obitelj je jedan od ključnih preduvjeta biološke, duhovne i materijalne reprodukcije naroda.
Djeca imaju osnovna neotuđiva prava-da budu nahranjena, odjevena, udomljena, i zaštićena. Uz ta fizička prava, djeca imaju pravo na emocionalnu nježnost, uvažavanje njihovih osjećaja i postupaka koji im omogućavaju da razviju osjećaj vlastite vrijednosti. Isto tako djecu treba voditi određenim roditeljskim granicama ponašanja, mogu biti disciplinirana ali bez da su pri tom fizički ili emocionalno zlostavljana. Djeca imaju pravo biti djeca, moraju pravo provesti svoje dječje godine zaigrano i spontano, a na nama je da im to i omogućimo.
Moramo biti svjesni da naša djeca neselektivno upijaju verbalne i neverbalne poruke poput spužve, da nas gledaju i oponašaju . Roditelji su centralni modeli identifikacije u razvoju dječjeg identiteta, i zbog toga je velika odgovornost biti roditelj i imati obitelj-zdravu obitelj.
Odgovornost roditelja za dječje ponašanje je ogromno jer malo dijete ne zna koje je ponašanje pravilno.
Osnovne roditeljske dužnosti, one koje čine osnovicu primjerenog roditeljstva su:
-moraju zadovoljiti fizičke potrebe djece
-moraju štititi djecu od fizičkih povreda i boli
-moraju zadovoljiti dječju potrebu za ljubavi i pažnjom
-moraju djecu štititi od emocionalnih povreda i boli
-moraju pružiti djetetu moralne i etičke smjernice
Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladavaju i riskiraju često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja ispunjeni strahom, često i sami postaju zastrašena i anksiozna što uvelike otežava njihovo sazrijevanje.
Isto tako na utjecaj djeteta imaju i njegova ostala obitelj –braća i sestre. Oni djetetu služe kao podrška, služe za učenje novih oblika ponašanja a ponekad su i kao odgajatelji. Djeca koja imaju braću i sestre su samopouzdanija i discipliranija.
Sociolozi tvrde da tradicionalna obitelj postaje sve rjeđom pojavom, a zamjenjuju je modeli temeljeni na uzorima koje postavljaju slavne osobe. Obitelji se otuđuju jer se juri za poslom i novcem tako da se zaboravljaju one temeljne životne vrijednosti. Nemamo vremena da dijete otpeljamo u park i s njime večerati, popričati o proteklom danu, želimo biti jako uspješni i želimo puno novca da tom istom djetetu možemo kupiti što god ono poželi . A da li možemo kupiti ljubav?
Trebali bi imati vremena saslušati jedni druge, trebali bi prestati kritizirati već trebamo pružiti podršku i razumijevanje. U današnjem svijetu preko je potrebno da održimo obitelj na okupu i da naša djeca budu ravnopravan član te zajednice, jer ako dijete odraste u takvoj zdravoj sredini sigurno će i kroz život prolaziti lakše i sigurnije nego drugi.
Naša je zadaća da im to omogućimo.
Katarina Fehir Šola, mr.pharm.