Marketing
...hoće li naći vjere na zemlji....
Ponekad mislim da živim u svom svijetu, i da ono izvan njega gledam u rozim naočalama tj. onako kako meni odgovara. Zna to biti dobro, no gruba stvarnost u posljednje vrijeme sve više prlja tu roza boju. Vjeru je li danas tko ljudima? Ne u ljude jer samo se u Boga može vjerovati, već ljudima na riječ, u obećanja. Ima li povjerenja na zemlji među nama koji se braćom u Kristu nazivamo a i šire? Često su mi roditelji znali reći da nikad ne uzimam sigurnim ono što mi netko kaže dok to sama ne provjerim. No evo nije pohvalno, no često mi se dogodi da ne slušam roditelje i zanemarim tu napomenu. Nekako uistinu vjerujem čovjeku kada mi nešto kaže i već nekoliko puta sam nadrljala zbog toga. Ali ne znam kako ići kroz život bez međusobnog povjerenja. Ponekad zna biti tako teško živjeti već samo po sebi da mi se čini nemoguće biti osoran prema onome pored sebe i još otežati i njemu i sebi grubu realnost. Da da znam da je Gospodin taj kojem se uvijek mogu povjeriti, da me on jedini u potpunosti razumije i da je Njegova riječ blagotvorni melem na ranu...no ponekad je potrebno jednostavno malo ljudske blizine. Uvijek nastojim čovjeku pristupiti iskreno, otvoreno a ponekad se to krivo shvaća. Pa ne želeći povrijediš ljude..no to je druga tema.
Hoće li biti vjere na zemlji...ako ne vjerujemo onima koje vidim, koji svakog dana pored mene prolaze kako ću vjerovati u Onoga kojega ne vidim ljudskim očima. A možda oči srca bolje vide od ovih tjelesnih? Možda bi ljude trebalo gledati očima srca i kada bi se svi mi međusobno tako promatrali raslo bi i povjerenje. Je li pohlepa, zavist, ljubomora nadvladala povjerenje. Može li čovjek sam opstati pa da ima i sve novce ovoga svijeta a ako ih nema s kime dijeliti? Vrijedi li danas uopće što ljudska riječi i mogu li se odnosi, veze, obitelji graditi bez vjere i povjerenja kako jednih drugima tako i u Boga? Lakše se čini živjeti i jednostavno ne razmišljati, pa kako što nailazi tako se s tim nositi i nadati se da će Providnost sve voditi pravim putem. Ne želim vjerovati da je negativno nadišlo pozitivno, da je zlo u svijetu i čovjeku veće od dobra. Reče netko piši svaki dan dobre stvari koje vidiš oko sebe pa kad nakon nekog vremena čitaš napisano vidjet ćeš da dobra ima više od zla samo se o zlu više priča. A rekli su mi i da u svakom čovjeku treba tražiti samo dobro pa makar to bilo i zrno gorušićino dobra i da time gradimo Kraljevstvo Nebesko na zemlji. Ajde da onda gradimo međusobno povjerenje vjerujući ljudima oko sebe bar koliko je zrno gorušićino.
Sretno u gradnji...
Post je objavljen 30.01.2006. u 20:31 sati.