Izmučene i iscrpljene izašle smo iz ureda..
-Želim šetati - rekla je tiho moja kolegica - želim šetati satima sad, dosta mi je svega..
Znala sam i ja njen kaos u glavi, poznajem tu njenu zbrku godinama...
-Želim šetati i šutjeti. Idemo..?
Hodale smo Korzom, zvuk potpetica na hladnom betonu, neka starica što sjedi usamljeno na autobusnoj klupi i djevojka sa crvenom kapom kako zaljubljeno grli nekog mladića pred rastanak..
-Želim ga reklamirati, nisam zadovoljna.
-Što? – upitala je začuđeno.
-Srce. Nisam zadovoljna s njim.
-Pa bi ga reklamirala?
-Da. Zašto ne? Nisam zadovoljna s njim i hoću novo.
Osmjehnula se. Vjetar je lagano zapuhao.
-Pa zašto nisi zadovoljna?
-Ne služi me dobro..
…Ne kuca više kako bih htjela.. Bilo je puding kada nisam htjela da bude.. Slomio mi dušu, natjerao da plačem danima..
Kad sam htjela da kuca ono šuti.. Vrištala sam na njega da prokuca, ono je ostalo hladno i nepristupačno.. Izložila sam ga milovanju sunca, zalila blagom nježnošću kiše i ništa nije pomoglo..
Onda kad ne želim čujem lagane udarce duboko u grudima.. I onda me opet natjera da plačem.. Samo se odjednom naduri na mene, ukruti i ušuti.. Naljuti me u hladnim, usamljenim noćima i tjera da plačem dok kiša pada i kovitla mi trešnju ispod kuće..
Neću ga više i točka! – viknula sam - Mora da je bila neka rutinska greška u proizvodnji! Hoću ga reklamirati, hoću novo zbog kojeg više nikada neću zaplakati!
I mogla sam osjetiti lagan povjetarac na licu kako mi plete kosu..
Uhvatila me ispod ruke. Osjetila sam kako mi usnica dršće.
-Dođi… Znam ja pravo rješenje - uhvatila me naglo i potrčale smo po hladnom riječkom pločniku – Neću da te gledam takvu, neću da sebe gledam takvu! Dođi, idemo na sladoled, kolače, ma znam, idemo u shopping!
Uletile smo u prvi dućan, muzika je svirala.
..I'm sad but I'm laughing, I'm brave but I'm chicken shit, I'm sick but I'm pretty, baby…
Zaplesala je i uhvatila me za ruku.
-Daj, pa govoriš mi uvijek kako je život prekrasan, ajde daj, pa što je sad, pleši, pleši, baš te briga! Plakat ćemo sutra, ali ne, danas ne!
Smijući se zaplesala sam, trbuh me je bolio dok sam je gledala kako pleše i pjeva usred dućana kad mi je odjednom bacila neki topić u ruke.
-Ajde kamikaza, pleši, pleši, život je tako divno šaren…
Joj, kako sam glupa i šašava katkad.. Pa život je zapravo tako lijep, ali smo mi tako slijepi..Ja sam katkad tako slijepa..Da, baš sam šašava.. Dobila sam srce bez garancije i više nema reklamacija, što sam dobila sam dobila i što sad..
Ništa, ostaje mi jedino zapjevati..
I zapjevala sam..
..And what it all comes down to, is that everything's gonna be, fine, fine, fine..
Cause I've got one hand in my pocket, and the other one is giving a high five…
Post je objavljen 30.01.2006. u 20:46 sati.