Budući da sam jučer bila nepravedno napadnuta od strane jednog malog slatkog Brđe, ovim putem koristim svoje neopozivo pravo da se obranim.
Naime, kao cijepljena purgerica (i tata i deda i pradeda….su rođeni u Zabregu) moram istupiti i obratiti se svekolikom čitateljstvu bloga.
Spomenuti mali Brđo, iako je mislio da nebum možda to shvatila kao atak na mene osobno (ili možda je!) opisao me kao vrlo nervoznu vozačicu koja svima i svakome bez razloga trubi!
Zamislite vi to?!?
Pri tome je još stavio naglasak na to da mi, PURGERI, najradije trubimo onima koji imaju «neke druge» tablice?!?
Nikad, ali stvarno NIKAD, nisam iz tog razloga bilo kome potrubila!
Ja dakle, trubim iz opravdanih razloga!
Navesti ću ih samo nekoliko jer mi ne bi bilo dosta pet strana da ih sve ispišem.
Najradije odnosno s najvećim guštom trubim u slijedećim situacijama:
- kad vozač ispred mene ima upaljen lijevi žmigavac iako je obavezan smjer skretanja u desno – ja trubim
- kad mama s djecom, na neoznačenom pješačkom prelazu, pretrčava cestu s dvoje djece u rukama i još dvoje koji joj se grčevito drže za suknju ja stajem ali ja i trubim
- kad auto ispred mene dimi tak da ne vidim prst ispred nosa i ujedno se gušim u smradu ( a imam astmu) – ja trubim
- kad se frajer u bijesnom BMW-eju prošverca ispred svih nas koji ko idioti stojimo u koloni – ja trubim
- kad kreten telefonira i vozi 20 na sat i pri tome stvara kolonu – ja trubim
- kad baba vozi Volvo-ja, a ne vidi se van iz auta iako sigurno sjedi na nekom jastučiću da bi bila viša – ja isto trubim (čisto onak iz zavisti jer meni bi taj Volvo bolje pristajao!)
- kad svinja kopa nos i toliko se zadubil da jednostavno nije primijetio da se upalilo zeleno svjetlo – ja trubim
- kad biciklista misli da je brži od mene i preleti preko zebre, a ja moram kočiti – ja trubim
- kad kamikaze iz City – expressa jure između dvije trake suprotnih smjerova – ja trubim
- kad moj dragi vozi i ne primjećuje razne «propuste» drugih vozača (jer je «ladan ko špricer») ja se naginjem preko njega jer je truba na lijevom strani volana i trubim ( naravno da on to «obožava»!)
- kad vidim Yugo koji vozi ispred mene, a «gore» mu rikverc svjetla – ja trubim
- kad se radnik Čistoće utrkuje samnom ja mu obavezno mahnem i naravno potrubim ( i oni uvijek mahnu meni!)
I tako bi vam sad mogla nabrajati do preksutra!
Stoga, molim vas lijepo, recite vi meni:
Da li sam ja, teta Koketa zvana «blogerska sponzoruša», bila nepravedno napadnuta od strane najdražeg mi malog Brđe?!?
Post je objavljen 31.01.2006. u 09:00 sati.