Marketing
Akko (križarska utvrda)
Nakon jučerašnje fine večere u jednom jeruzalemskom kineskom restoranu povodom kineske Nove godine, nije se tako lako danas baciti na posao. No, prije povratka studiju, posvećujem nešto vremena jednoj novoj temi. Djelomično novoj.
Tema je nova, jer vam danas predstavljam novo mjesto o kojem još nisam pisao, no istovremeno je i stara, jer ću se morati prilično baviti i križarima, kao što je to bilo i dok sam prošli tjedan opisivao križarsku Cezareju.
Mjesto o kojem pišem je Akko. Grad je zapravo kroz povijest imao više naziva. Zvao se i Akko i Akri i Ptolemaida i Sv. Ivan od Akrija, a smješten uz obalu na sjeveru Izraela. Zato je u prošlosti bio i važna luka.
Grad se, dakle, prvo zvao Akre i kao takav bio važna luka u Izraelskom kraljevstvu. 332. pr. Kr. osvojio ga je Aleksandar Veliki, a jedan od njegovih egipatskih nasljednika, Ptolomej II., daje gradu ime Ptolemaida. Kad ga u 7. st. osvajaju muslimani, vraćaju mu i staro ime. 1104. god., nakon što su ga osvojili križari, grad dobiva ime Sv. Ivan od Akrija.
Od tog trenutka utvrda je više puta mijenjala gospodare. 1191. god. od Saracena je opet preuzima engleski kralj Rikard I., koji tom prilikom pogubljuje 2700 muslimanskih ratnih zarobljenika. Križari su mu, valjda zbog hrabrosti iskazane u boju, a ne zbog ubijanja zarobljenika, dali naslov Rikard Lavljeg Srca. To je onaj isti koji nam je poznat kao dobri kralj iz priče o Robinu Hoodu.
Nakon točno sto godina, 1291., muslimani Mameluci osvajaju grad i ubijaju sve preostale zapadnjake, čime je okončano križarsko kraljevstvo na Bliskom istoku, a Akri gubi na važnosti.
U 16. st. ovamo dolaze Turci, a sredinom 18. st. grad utvrđuje beduinski šeik Daher el-Omar, koji se nakratko osamostalio od Turskoga Carstva.
Pravi procvat grada događa se 1775.-1804., kada ovdje vlada turski upravitelj Ahmed paša al-Jazzer (čit. al-Đazir). Došao je ovamo iz Bosne i poznat je i danas među stanovnicima Akka kao »Bosanac«. No o njemu ću pričati u budućim postovima.
Vratimo se sada križarima. U njihovo doba izgrađena je i najdomljivija građevina koja se danas u gradu može obići (oko 4500 četvornih metara), a to je utvrda vitezova ivanovaca, koji se nazivaju još i hospitalci.
Bili su to svojevrsni redovnici i ratnici koji su se osobito bavili prihvatom i osiguranjem hodočasnika koji su dolazili u Svetu zemlju, tako da je ova građevina dijelom služila kao svratište, a dijelom i kao mjesto u kojem se odvijao svakodnevni život zajednice tih vitezova.
Evo, pozivam vas unutra.
Ovdje, u podzemnim dijelovima utvrde hospitalaca, nalaze se ogromne prostorije za koje se može tek nagađati za što su služile. Za ovu, najveću, čije mjere su 35x40 metara, neki kažu da je bila dvorana za obavljanje službenih ceremonija, a drugi misle da je upravo ova prostorija služila kao bolnica.
Pođemo li dalje, naići ćemo na malo dvorište.
Iz njega se ulazi u manju dvoranu, ali još uvijek monumentalnu.
Stupovi su profinjeniji, obogaćeni dekoracijama, a pogledate li prema gore, vidjet ćete tipičan gotički križni svod.
U ovoj je prostoriji vjerojatno bila viteška blagovaonica.
U blizini je otkrivena još jedna velika prostorija, koja još nije u potpunosti iskopana i očišćena, a pretpostavlja se da je riječ o kuhinji.
Zamislite samo da je sve to nađeno slučajno, za vrijeme radova na cesti koja je prolazila iznad utvrde.
Ima tu još mnogo posla. Mnogo je raznih podzemnih hodnika...
Viših i nižih...
Kao i cijeli niz manjih prostorija, spavaonica, zahoda i sličnih praktičnih stvari.
Tu je bila, naravno, i crkva od koje je ostala samo kripta.
Evo, toliko za uvod o ovom mjestu.
Nastavak: Akko (bosanski tragovi)
Post je objavljen 30.01.2006. u 08:48 sati.