Ah da, mislila sam samo staviti na ovoj obavjesti za udrugu ali nisam izdržala :-)
Gledala sam ga preko stola, tako je bio sladak, pomalo zamišljen, pomalo dalek, pomalo ozbiljan, a opet prisutan i opušten.
Stalno se smiješio... o Bože kako je sretan :-)
I ja sam sretna zbog toga... i ja sam sretna jer vidim da sjaji, jer onda opušteno daje pažnju drugima, bez presinga, bez one molbe "Hoće li mene netko primjetiti".
I razgovarali smo, jest o nekim poslovnim stvarima, ali barem imamo neki kontakt, možda s onog nekog "poluposlovnog" postane i prijateljski, barem na površini zagrebano.
I ja sam opuštena, ne volim ga više onako kako sam ga željela voljeti, kako sam željela da on mene voli...jednostavno nema presinga...drugačiji smo ljudi i što to više kužim, to ga više prihvaćam, to ga više poznajem...želim upoznati...kao osobu...
Neki dan sam pričala frendici da neznam što da želim, dali da mu je cura lijepa ili da je ružna, dali da mu je cura dobra ili da je vještica, dali da je pametna ili da je glupa...ili koju kombinaciju toga svega...
I nisam znala dali da ga volim, ili da ga ne, dali da ga želim, ili pak ni to...nisam znala dali da patim ili da se veselim, dali da budem žrtva ili da slavim pobjedu s njim...
A danas, danas to znam...
Sretna sam...jer i on je sretan...sretna sam jer nemoram biti zaljubljena u njega više...kao da mi je na neki način dao odriješene ruke...
Ne moram u njemu više tražiti još i još dobrih stvari kako bih ga voljela, još i još koji mig kako bih voljela sebe...jer nikada u tome nisam bila iskrena...samo je bio tu, kao neka fiktivnua osoba za moju sreću...
I reko, ima pravo biti sretan, ajde bar je došao red i na njega, zaslužio je...
A onda si u jednu ruku mislim, sigurno je i ona... i nadam se da će mi se svidjeti, da će biti lijepa i dobra i pametna. Da će pristajati jedno uz drugo...jer ovo mu stanje, baš dobro stoji, a ja se nadam da će potrajati.
Danas je bio sladak, i ja sam baš sretna zbog njega.
Post je objavljen 30.01.2006. u 00:02 sati.