Probudila sam se u bolnici. Lara je stajala kraj mene. Došli su i Kuro i Thania i suse jako zabrinuli za mene i rekli su mi da sam luda da po toj zimi skačem u jezero. Dobila sam ozebline. Izgleda da sam se onesvijestila. Zamolila sam ih sve da nitko ništa mojima ne javlja da ih još više ne zabrinem.
Pitala sam Laru tko me doveo u bolnicu na što je ona odgovorila da nezna jer je ona saznala od McGonnagalice kojoj je javila madam Pomfrey.
Posvađale smo se. Svi su otišli i mi smo ostale same.
Rekla mi je da joj ispričam što se dogodilo, ali ja nisam htjela. Previše me bilo sram. Onda je ona rekla da mi samo želi pomoći na što sam ja rekla da meni nitko nemože pomoći, što je bila i istina. Onda se istresla na mene i rekla mi da ne želi više trošitit vrijeme, i da patim ili tako nešto. Već sam je prestala slušat. Onda je napokon i otišla.
Kasnije je došao Remus.
Rekao je da se nemože nositi s mojim glupostima i da mu iz glave ne izlazi prizor koji je vidio kraj jezera. Rekao je da je među nama gotovo.
Ja sam ostala sabrana i nisam plakala. Rekla sam mu da želim da bar ostanemo prijatelji jer mi on puno znači. Neko vrijeme smo šutjeli i onda se on dignuo i na odlasku rekao: „Što se prijateljstva tiče, moram razmisliti jer neznam kako se nositi s time.“
Neko sam vrjeme samo bezlično buljila u strop kad sam čula kako netko ulazi. Okrenula sam se i vidjela Njega. Imo je tako zabrinut izraz lica dok je dolazio do mene.
Ispitivao me kako sam i stvarno se zabrinuo. Rekao mi je da me on odnio u bolnicu jer se zabrinuo.
Ja sam se podignula na krevetu i zagrlila ga. U tom je trenutku naišla Maya i ugledala nas.
Gledala je u nas par minuta raskolačeni očiju i zatim je nešto promrmljala sebi u bradu i otišla.
Ja sam vikala za njom da se vrati ali je bilo prekasno.
Post je objavljen 29.01.2006. u 19:57 sati.