Marketing
Prijatelji...
Ponukana Alexovim postom (sorry, mo's se ti deklarirat kojim god hoces imenom, ti ces meni uvijek ostat Alex ili King..tako sam te upoznala) :-) oglasavam se i ja malo o tim prijateljstvima.
Bilo nam je lijepo ono doba u vrticu kad smo gradili kule u pjescanicima i bunili se zbog rucka i spavanja...nismo mogli docekat dan kada cemo u skolu. Ipak smo onda bili "veliki".
Nije nam ni tu bilo lose, veliki odmori, mali odmori, prva prava prijateljstva, a samim time i prve ljubavi...potajno zapaljena cigareta negdje u najtamnijem kutu skolskog igralista...izleti, putovanja, ludovanja, izlasci...nitko sretniji od nas kad bi starce uspjeli zajednickim snagama izmuljat da ostanemo malo duze vani...pogotovo ljeti, onda se islo u Opatiju (da, Alex, vidis kako se vremena mijenjaju, sad klinci idu k nama, a nekad smo mi k vama), izlazilo se na mjesta od kojih neka danas ne postoje, ili postoje pod drugim imenom...bili su tu Capitano, Harbour, Galija, Madonna, Imperijal...bila su to lijepa vremena...jos se sjecam onog jednog izlaska kad nam je usred terase (dok smo cekale autobus za Rijeku, nije onda bilo auta cim si polozio vozacki) doletio nekakav veliki masni stakor...a ja sva odusevljena, samo sto ga u ruku nisam uzela i doma s njim... :-)
Tu su se stvorila neka prijateljstva koja i danas traju...onda je dosao i kraj srednje skole i vrijeme upisa na fakultet...vecina ih je nastavljala u struci (promet), samo ja odoh u prosvjetu. :-)
Upravo u to prijelazno doba upoznala sam neke od najzanimljivijih ljudi s kojima sam jos i danas jako dobra, iako se vidimo u prosjeku 2 puta godisnje, za Bozic i za Uskrs...mi smo zivi dokaz da se ljudi ne moraju cesto vidjat da bi bili dobri...iako ce oni vjerojatno ostat u Zagrebu gdje su otisli na studij, znam da ce za mene ostati jedni od najboljih ljudi sto ih poznam. Upravo sam uz njih prosla prve dane faxa, prve ispite...kad god bi me ulovila panika pred ispit, oni su bili tu...Decki, zakon ste! :-)
Onda su u moj zivot usli neki drugi ljudi...dobila sam internet, pa sam i tu stekla nekoliko prijatelja...tu su Joseph (genijalac koji me zna nasmijat kad sam u najvecem bedu), King (Roni, Alex, kako hoces :-)) (iako sam bila u pocetku prilicno ratoborna, znas da si mi uvijek drag), Ahri (jos jedan genijalac kojeg rijetko cujem, ali svaki put me dobro nasmije), Boris (s kojim sam se cesto vidjala jedno vrijeme), Raid (koji me uvijek nasmijava svojim vicevima), Atilla (rijetko se cujemo, ali smo uvijek tu negdje)...
Eto, sad smo vec svi odrasli, prijateljstva su se na neki nacin ustalila, ali i dalje ljudi ulaze u moj zivot i iz njega izlaze...neki su mi drazi, neki su mi manje dragi, ali svaki je od njih ostavio nekakav trag u mom zivotu...i za to im od srca zahvaljujem!
I na kraju, nikako ne smijem izostaviti jos jednu osobu (spominjem ju posljednju, ali to ne znaci da je najmanje vazna...upravo suprotno)...osobu koja uz mene prolazi sve moje uspone i padove zadnje 4 godine...osobu koja mi je bila (i jos uvijek je) najveci oslonac u zivotu...osobu koja me voli zbog toga sto jesam...a oboje znamo da imam svojih "svijetlih" trenutaka...i da sam koji put zbilja davez...osobu koja me poznaje bolje od svih...mog Igora... 
Post je objavljen 29.01.2006. u 19:03 sati.