Predugo jesam da
danas ne bih bila
Svoja blijedoputa vila
duge,tamne kose
I razmišljam o tome
Dok govorim o nama
Uz kavu i dimove...
Pogled mi luta
Tamo negdje u daljinu
Na ogoljene grane
Kvartovskog drveća
I k poluvedrom nebu...
Previše sanjarim
Pa se riječi nadovežu
Nesputano plešu mozgom
Kao da na to imaju pravo.
Ja....ja im to dopuštam...
Nek vode svoje kolo
Tako dugo dok
se umiju povezati
I dok imam olovku i papir
Par koraka daleko...
Uglavnom u blizini...
Post je objavljen 29.01.2006. u 14:30 sati.