Marketing
MAGIJA
Što je magija ?
Ljudi kažu da je magija zlo. To je udruženje sa sotonom, nešto neprirodno. Prije nekoliko stotina godina bio je popularan tako zvani "lov na vještice". Mnogo žena je bilo ubijeno samo zato što su možda imale neku tajnu ili bile malo ljepše od drugih ili pak bile veoma ružne. Kada netko spomene magiju , pomislimo na vraga, ženu i kotao sa vodom...Barem ja pomislim na to kad čujem riječ magija. Men magija ne zanima , pa neću pisati više o njoj.
Lov na vještice
"Najvjerojatnije, u 15., 16. i 17. st. u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500 000 vještica. Njihovi zločini su bili: savez sa Sotonom, let na metli u daleke krajeve, nezakonita okupljanja na Sabat *1, obožavanje i ljubav prema Sotoni, seksualni odnos s inkubima (muški vragovi s ledenim penisom) seksualni odnos sa sukubima (ženski vragovi). Na to se nadovezuju i ovozemaljske tužbe: ubijena susjedova krava, zazivanje nevremena, krađa i jedenje novorođenčadi. Cijeli bizarni kompleks saveza s vragom, let na metli na Sabat, itd. smatra se izmišljotinom, ne zbog spaljivanja vještica, već zbog onih koji su ih spaljivali.
Nevolja sa "priznanjima" je u tome što su dobiveni mučenjem. "Vještice" su uglavnom bile mučene sve dok nisu priznale da su "sklopile" savez sa vragom i letjele na Sabat. Mučenje se produživalo sve dok vještice nisu imenovale druge prisutne na Sabat.Tako su osobe osuđene na vještičarstvo mogle birati da li će otići na kladu jednom zauvijek ili će biti vraćene u mučionicu.
Kao nagrade su mogle birati da li će prvo biti zadavljene od krvnika, a tek potom zapaljene.
Lovci na vještice su koristili čavle sa zagrijanim šiljcima, cipele iznutra postavljene čavlima, zavoj sa iglama, užareno željezo, izgladnjivanje, nesanicu...
Kritičar lova na vještice piše da bi dao sve na svijetu da zaboravi što je vidio u sobi za mučenje; "Vidio sam rastrgane udovice, očne jabučice iskopane iz očne šupljine, stopala otkinuta od noge, mišići istrgani sa zglobova, izvađene kosti, dubinske vene otečene, površinske vene potonule u dubinu, vidio sam kako je žrtva podizana i spuštana da padne sa glavom nadolje. Vidio sam kako ih egzekutor bičuje, udara palicama, steže kliještama, opterećuje utezima, bode iglama, zateže užad, baca sumpor, zalijeva naftom i prži ih na baklji..."
Povijest za isti slučaj koristi istu formulu za navodno "slobodnu volju" i iznuđeno priznanje.
Svako društvo na svijetu ima neki oblik vjerovanja u vještice. Ali europsko vještičje ludilo je bilo najbrutalnije, najduže i dalo je najviše žrtvi. Katolička crkva prvotno je čvrsto zastupala stav da vještice koje lete, ne postoje. Oko 1000. g. je bilo zabranjeno vjerovati da se takav let dogodio, a poslije 1480. g. bilo je zabranjeno vjerovati da to nije moguće. 1000. g. službeni stav crkve je da je vještičji let iluzija, vražje djelo. Petsto godina poslije, njezin stav je da su oni koji tvrde da je vještičji let iluzija, vražji štićenici. Staro gledište se zasniva na "Canon episcopi". Bilo je potrebno nekoliko stoljeća da se C.E. pretvori u svoju suprotnost.
Mučenje u to vrijeme podrazumijeva množenje geometrijskom proporcijom, kao u naprednim nuklearnim reaktorima, svaka spaljena vještica automatski nosi sa sobom dvije ili više potencijalne kandidatkinje za spaljivanje. Kako bi glatko funkcionirao sistem, uvedena su i druga usavršavanja. Troškovi su minimalni, tako što su usluge mučitelja i egzekutora naplaćeni obitelji vještice, kojoj je bila nametnuta račun za gozbu, koju su suci održavali poslije pogubljenja. Među lokalnim predstavnicima vlasti se probudilo oduševljenje za lov na vještice zato što su imali pravo da konfisciraju cijelo imanje osuđene vještice. Primjenu metode mučenja, crkva je prvi puta dozvolila, ne protiv vještice, već protiv nezakonitih crkvenih organizacija koje su nicale diljem Europe s ciljem da sruše monopol Rima. Zato je papa pozvao na svjetski rat - križarske pohode. Zbog suzbijanja subverzivnih udruženja, heretičkih sekti, crkva je malo po malo izgradila Inkviziciju. Sistem lova na vještice, širom Europe, sa razornim posljedicama su primjenjivali i katolici, i protestanti.
Malo ljudi zna da su u Europi od 13. do 17. st. vojno - mesijanske *2 pobune bile česte koliko i u drevnoj Palestini. Kao i kod palestinskih prethodnika, mesijanstvo je bilo usmjereno protiv monopola vladajuće klase, bogatstva i moći. Lov na vještice je pokrenut i održavan od strane vladajuće klase.
Nije slučajno to što se porast značaja vještica podudara sa pojavom žestokih proročanskih prosvjeda protiv društvene i ekonomske nejednakosti. Papa je odobrio primjenu mučenja u postupku protiv vještica, malo prije Reformacije, a lov na vještice doživljava kulminaciju u doba rata; revolucije u 16. i 17. st. Za Europljane, raspad feudalizma i pojava jakih nacionalnih monarhija je vrijeme velike napetosti. Razvitak trgovine, tržnica i bankarstva navelo je vlasnike zemlje i kapitala na poduzetništvo sa ciljem maksimaliziranja profita. Narod je ostao bez svoje male površine za obrađivanje, i bez obiteljskih posjeda od koje je do tada živio, i veliki dio seljaka je navalio u gradove, tražeći posao kao najamni radnici. Počevši od 11. st., život je postajao natjecateljski, bezličan i komercijaliziran - profit počinje zamjenjivati tradiciju.
Pretpostavka da su se lovci na vještice namjerno trudili da povećaju broj vještica i da prošire vjerovanje da su istinite, sveprisutne i opasne, počiva na čvrstim dokazima. Situacija nalaže da se upitamo, NE zašto su inkvizitori bili opsjednuti da unište vještice, nego zašto su bili toliko opsjednuti naporom da ih stvore. Najbolji način da se shvati ludilo oko vještica je da se, umjesto nebeskih namjera, ispitaju ovozemaljske posljedice.
Najnedvosmisleniji rezultat sistema lova na vještice, je bilo to što bi mučenica povjerovala, ponajprije, da su njezini krvnici vješci / vještice, a ne kneževi i pape. Susjeda je ta koja vam je srušila ogradu, koja vam duguje novac, koja želi vašu zemlju - susjeda koja se pretvorila u vješticu. Da li je kruh poskupio? Porezi su povišeni, dnevnica smanjena, da li posla ima sve manje i manje? To je vještičje djelo. Da li su kuga i glad odnijeli trećinu stanovnika svakog sela i svakog grada. Crkva i država su krenule u odlučan pohod na fantomskog neprijatelja naroda.
Praktično značenje ludila oko lova na vještice je bilo prebacivanje odgovornosti za krizu sa crkve i države na imaginarne demone u ljudskom obliku. Zahvaćeni fantastičnim aktivnostima ovih demona, zbunjena, otuđena i osiromašena masa, je prebacila krivicu na izmišljenog Sotonu, umjesto na korumpirano svećenstvo i gramzljivo plemstvo. Crkva i država, ne samo što su oslobođene od krivnje, postale su i neophodne. Svećenstvo i plemstvo se pojavilo kao veliki zaštitnici čovječanstva od sveprisutnog nevidljivog neprijatelja. Eto, konačno razlog da se plati danak i da se bude pokoran. Vlastitim očima možete vidjeti kako vlasti provode mjere da naprave život sigurnijim, vlastitim ušima možete čuti kako vještice vrište dok silaze u pakao.
Tko su bila žrtvena janjad? Od 1258 pogubljenih "vještica" između 1562. g. i 1684. g. u jugozapadnoj Njemačkoj se pokazalo da su 82% slučajeva bile žene. Lokalni lov je počinjao tako što su tužbe padale na bespomoćne starice i bake iz niže klase. Ukoliko bi bila okaljana imena ljudi na visokim položajima, ljudi s velikom moći, sudac bi izgubio povjerenje u priznanje i panika bi splasnula. Opasnost je rijetko prijetila doktorima, odvjetnicima, sveučilišnim profesorima. Očigledno su i sami inkvizitori i svećenstvo bili sigurni. Izmamljujući lov na vještice je rasipao i razbijao svaku energiju za protest.
Demobilizirao je siromašne i razvlaštene, povećavao je socijalnu distancu među njima i punio im glave uzajamnim sumnjama, provocirao jednog susjeda protiv drugog; svatko je bio izoliran, preplašen, nesiguran, osjećajući se bespomoćnim i zavisnim o vladajućoj klasi, pritom usmjeravajući gnjev u lokalnom smjeru. Time se smanjivala vjerojatnost da će siromašni izaći pred crkveni i svjetovni aparat, sa zahtjevima za preraspodjelom bogatstava, i izjednačavanjem ranga. To je bilo magično oružje privilegirane moćne društvene klase."
MAGIJA U KNJIGAMA J.K.ROWLING
Svi koji su čitali Harry Pottera ztnaju da je magiju u tim knjigama nešto sasvim drugačije od onog o čemu sam pisala na početku. Ovdje je magija način života.
Znate što mi nikad nije bilo jasno ? Božić u Hogwartsu. Kako oni slave Božić a ostale blagdane ne ? Uglavnom magija je u Hp način života! Mladi čarobnjaci i vještice idu u školu kako bi naučili magiju da bi kasnije je mogli upotrijebiti u životu. To nije udruženje s vragom ili čašćenje vraga i ples oko vatre. To je sasvim nešto drugo. Iako ples oko vatre uopće nije loš!
Post je objavljen 29.01.2006. u 13:34 sati.