Sreću ovih dana nalazim u malim stvarima. Sjednem na klupu u gradu i promatram ljude kako prolaze. Po njihvom držanju i pogledu vidim njihovu tugu, zabrinutost, umor, sreću. Zatim se zagledam u vedro nebo i promatram malobrojne oblake. Igram se s njima. Zatim odem kod prijatelja spavati i dok tonem u san sretna sam što čujem kako još netko diše. Ne pomolim se Bogu tražeći ga nešto za mene, već za one druge ljude kojima je teže nego meni. Ne pomolim se za mrtve ljude za koje se obično molim, već za one za koje nema tko moliti. Sretna sam što mogu ne misliti samo na sebe.
Post je objavljen 28.01.2006. u 23:12 sati.