Hrvatski premijer Sanader je danas odlučno odbio ideju o stvaranju carinske unije zapadnog balkana. Također dobar dio puka odbija podržati pristupanje Hrvatske u Europsku uniju. Dali nam takve unije uopće trebaju? Kažem: naravno da nam trebaju, ali samo ako je načelo da se carinski udružujemo sa narodima i državama koje imaju slično podnevlje i radne navike kao mi. To nam neće donijeti ništa loše, dapače dolazit će do razmjene raznolikih proizvoda i usluga, koje će činit život raznolikijim. Nažalost ako realno pogledamo stvari, europska unija, ali niti hipotetska unija zapadnog balkana nisu takve unije. Jer obje unije će biti članice svijetske trgovinske organizacije (WTO-a), i samim time omogučavat uvoz robe iz država gdje tvornički radnici rade u neljudskim uvijetima sa plačama daleko, daleko ispod našeg prosjeka. Tj. posredno se ujedninjavamo i sa državama gdje su radne navike potpuno nepojmljive kod nas, pa time je takva unija u kontradikciji sa osnovnim načelom pri ujedinjavanju.
Naravno, uvoz iz takvih država djeluje primamljivo, jer za male novce dobijete raskošne proizvode, ali stvari treba sagledati trezveno. Otvaranjem granica prema Kini, Tajvanu i drugim državama gdje ne postoje radnička prava, stvaljamo se u otvoreno natjecanje sa Kinezima da proizvedemo nešto cijenom konkurentno njihovoj. To naravno uz naše plaće koliko god se nama činile male, neće biti moguće, jer realno gledajući, i te naše male plaće su i dalje daleko "prenapuhane" u odnosu na Kineske. Tek kada snizimo naša radnička prava dovoljno nisko, onda ćemo biti sposobni ravnopravno se natjecati sa Kineskim tvorničkim radnicima. Da dobro ste pročitali: tek kad smanjimo naša radniča prava, dakle smjena 16 sati, subota radna, satnica ne usuđujem se ni izgovorit: kuna do dvije.
Post je objavljen 28.01.2006. u 19:31 sati.