Marketing
Opet se sjetih rastanka s njim :(
Obećala sam sebi da neću plakati... više. Ali izdajica se jednostavno skotrljala niz lice. Mrzm rastanke. Kako glupa fraza... ko ih voli. Sjeli smo u moju sobu, pustila sam Prljavce i otvorili smo pivu. Bio je to onaj glupi osjećaj napetosti u pokušaju stvaranja opuštene atmosfere. Odlazi, a taman sam se bila navikla na njega. Srce mi se lomi od tuge... Kolika god da je sreća što u životu upoznaš pravog prijatelja, srodnu dušu... tolika je nesreća kada ostaneš bez njega. Otišao JE po drugi put iz mog života.
Proveli smo vikend skupa. Bilo je divno. Upravo onako kako je to bilo prije par godina, samo ovaj nismo morali pješice kući, imali smo auto. Uvijek nam su nam se dešavale uvrnute stvari... one priče za derneka, priče koje ćeš moći prepričavati.Čudaci na ulicama i razgovor bez riječi.....
Nakon toga su došle suze... Mnogo njih. Glupo bi bilo reći da sam sama na svijetu, jer nisam... ali mislim da se nikada nisam osjećala ovako usamljeno.
Jebena Australija... Pa ima li udaljenije mjesto na planeti na koje je mogao otići?! I ja bi otišla dole kad bi mogla... Rekao mi je da će provjeriti ima li načina. Da ima, ja i moj darling bi istog trena spakovali stvari i uputili se ka jugu... u zemlju gdje se nova godina čeka na +30 stepeni.
Otpratila sam ga na vlak. Šaka persena, piva i 19 stepeni ispod nule spriječili su me da zaplačem. Proći će i ovaj osjećaj usamljenosti. Doći će dani kada mi uopće neće pasti na pamet. Ipak nije propast svijeta... Nastaviću sa životom, no on bi bio mnogo ljepši kada bi on bio tu u blizini.
Prljavci i dalje sviraju... Svirat će čitavu noć. Kao da winampov shuffle zna stanje moga uma... Na kraju A zra mi zasvira pjesmu "Meni se dušo od tebe ne rastaje"
....you miss me....:(((
Post je objavljen 28.01.2006. u 19:41 sati.